ZAKON O DRŽAVNOJ POTPORI POLJOPRIVREDI I RURALNOM RAZVOJUZakon o državnoj potpori poljoprivredi i ruralnom razvojuje donesen po hitnom postupku, ( u tekstu dalje Zakon) objavljen je u NN 83/09 od 15.07.2009. i stupa na snagu 23. srpnja 2009.godine,osim odredbi koje se odnose na članak 5. stavak 1. do 6. i odredbi članka 63. stavka 2. ovoga Zakona, koje stupaju na snagu 1. siječnja 2011.godine
 
Predmet zakona
 
Zakonom se uređuju državne potpore poljoprivredi u obliku izravnih plaćanja poljoprivrednim gospodarstvima za razdoblje 2009. -2010. godine i mjere ruralnog razvoja te uvjeti za njihovo ostvarivanje i korisnici potpora.
 
Zakonom su utvrđene vrste državnih potpora   
 
1.            izravna plaćanja, koja obuhvaćaju plaćanja poljoprivrednim gospodarstvima za obavljanje poljoprivredne aktivnosti, a radi potpore dohotku, te
2.            potpore za mjere ruralnog razvoja[1] koje obuhvaćaju:
 
2.1.         mjere za unapređenje konkurentnosti poljoprivrede,
2.2.         mjere za očuvanje okoliša i seoskog prostora i
2.3.         mjere za unapređenje života u ruralnim područjima.

Korisnici državne potpore
 
Korisnici prava na izravna plaćanjam, u skladu s pravilima koja vrijede u EU, će biti isključivo poljoprivredna gospodarstva na kojima se odvija poljoprivredna aktivnost (posjednici životinja i posjednici poljoprivrednog zemljišta).
 
1. Korisnici izravnih plaćanja – poljoprivredna gospodarstva upisana u Upisnik poljoprivrednih gospodarstava kojeg vodi Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja sukladno Zakonu o poljoprivredi, koja obavljaju poljoprivrednu aktivnost za koju podnose zahtjev za izravna plaćanja.
2. Korisnici državne potpore ruralnom razvoju – fizičke i pravne osobe koje ispunjavaju uvjete propisane Zakonom a definirani su u poglavlju Ruralni razvoj za svaku pojedinu mjeru posebno. 

Potpora poljoprivredi i ruralnom razvoju na lokalnoj razini
 
Za lokalnu i regionalnu samoupravu posebno je značajna odredba članka 5. Zakona koja regulira mogućnost davanja potpora iz proračuna općina, gradova i županija. Stoga je dajemo u izvornom obliku.
 

(1) U okviru svojih programa potpore poljoprivredi i ruralnom razvoju jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave mogu financirati mjere ruralnog razvoja sukladno odredbama ovoga Zakona i pratećim provedbenim propisima.
(2) Jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ne mogu financirati mjere koje se temelje na cijeni, količini, jedinici proizvodnje i/ili jedinici sredstava za proizvodnju.
(3) Jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave za mjere iz svojih programa potpore poljoprivredi i ruralnom razvoju dužne su zatražiti odobrenje Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja (u daljnjem tekstu: Ministarstvo).
(4) Ministarstvo vodi Registar potpora poljoprivredi i ruralnom razvoju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave.
(5) Ministarstvo će, sukladno uvjetima propisanim ovim Zakonom i pratećim propisima, donijeti odluku o odobrenju mjera ili odluku o odbijanju zahtjeva.
(6) Jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave podnose Ministarstvu izvješće o provedbi mjera iz programa potpore poljoprivredi i ruralnom razvoju.
(7) Uvjete za financiranje mjera iz stavka 1. ovoga članka te način njihove provedbe i izvješćivanja propisuje pravilnikom ministar nadležan za poljoprivredu i ruralni razvoj (u daljnjem tekstu: ministar).
(8) Jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave mogu odobravati lokalne potpore poljoprivredi zaključno s 31. prosinca 2010., sukladno posebnim propisima.

Proizlazi da će jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave iz svojeg proračuna moći financirati mjere ruralnog razvoja od 1 siječnja 2011. godine.Treba naglasiti da će mjere potpore koje se temelje na cijeni, količini, jedinici proizvodnje i/ili jedinici sredstva za proizvodnju biti zabranjene.
 
Općine, gradovi i županije dužne su  za programe potpore poljoprivredi i ruralnom razvoju tražiti odobrenje od Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja,i izvještavati ih o provedbi programa potpore. Ministarstvo vodi registar o odobrenim programima JLPRS.

Prema članku 85. Zakona odredbi članka 5. stavka 1. do 6.  stupaju na snagu 1.1. 2011. godine.
 
Napominjemo da prema Zakonu sredstva državne potpore poljoprivredi i ruralnom razvoju i sredstva potpore poljoprivredi jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave ne mogu biti predmet ovrhe dok se ne isplate na račun korisnika.
 
Sukladno europskim mjerilima Zakonom je uvedena je obveza poštivanje pravila višestruke sukladnosti  tj poštivanje uvjeta vezanih uz zaštitu okoliša, zdravlje ljudi, životinja i bilja, dobrobit životinja, dobru poljoprivrednu i okolišnu praksu kao i obvezno savjetovanje poljoprivrednika –  korisnika izravnih plaćanja – koji godišnje ostvaruju pravo na izravna plaćanja u iznosu većem od 36.000 kuna koje provodi Hrvatski zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu prema pravilniku ministra.
 
Zakonom se uspostavlja integrirani sustav za administraciju izravnih plaćanja ISAP koji obuhvaća :jedinstvenu identifikaciju poljoprivrednog gospodarstva (jedinstveni matični identifikacijski broj (MIBPG) poljoprivrednog gospodarstva za podnošenje zahtjeva za izravna plaćanja, sustav za identifikaciju zemljišnih parcela – ARKOD sustav, sustav za identifikaciju i registraciju životinja, proceduru podnošenja zahtjeva, administrativnu kontrolu zahtjeva i kontrolu korisnika na terenu koju provodi Agencija za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju.

Treba međutim naglasiti da će se do potpune uspostave sustava kao referentna čestica za ostvarivanje prava na izravna plaćanja koristiti će se katastarska čestica.
 
Do početka rada Agencije za plaćanje, poslove Agencije za plaćanje iz ovoga Zakona obavlja Ministarstvo.
 
Prema Zakonu utvrđen je nositelj zahtjeva za plaćanje potpore – odgovorna osoba na poljoprivrednom gospodarstvu u smislu ovoga Zakona[2].
 
Visina sredstava za državne potpore i  umanjenje plaćanja (modulacija)
 
Visina sredstava za izravna plaćanja za svaku proizvodnu godinu[3] utvrđuju se  na osnovi sredstava osiguranih u Državnom proračunu. Zakon propisuje i modulaciju odnosno umanjenje izravnih plaćanja, za sva ona prava na izravna plaćanja na razini proizvodne godine koja prelaze 36.000 kuna po poljoprivrednom gospodarstvu.
 
Očekuje se da će takav sustav dovesti do smanjenja sadašnjih enormnih razlika između manjeg broja najvećih korisnika i malih i srednjih korisnika potpore. Predviđene su osnovna stopa modulacije od 7% u 2009. i 8% u 2010. godini te dodatna stopa od 4% za plaćanja iznad 2,16 milijuna kuna u 2009. i 2010. godini. Uštede na izravnim plaćanjima prema zakonu će se usmjeriti za financiranje provede mjera ruralnog razvoja.

Zakonski je propisana i obveza nositeljima obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava da od 1. siječnja 2010. godine moraju imati status obveznika poreza na dohodak kao preduvjet za podnošenje zahtjeva za izravna plaćanja. 
 
Vrste izravnih plaćanja propisane Zakonom
 
Zakon propisuje vrste izravnih plaćanja i to 1. osnovna plaćanja po poljoprivrednoj površini i 2. proizvodno vezana plaćanja [4], s tim da korisnik može ostvariti pravo na izravno plaćanje samo ako je zadovoljen minimum obujma proizvodnje naveden u tablici u Dodatku 2. Zakona.

Bitno je napomenuti da će se sustav izravnih plaćanja iz ovoga Zakona primjenjivat do ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju a nakon toga će se primjenjivati sustav izravnih plaćanja Zajedničke poljoprivredne politike, u skladu s pravnom stečevinom Europske unije.
 
Zakonom se mijenja dosadašnja struktura poticaja:
 
1.        Uvodi se osnovno plaćanje za livade i pašnjake i osnovno plaćanje za sve ostale vrste korištenja poljoprivrednog zemljišta[5], gdje korisnici dobivaju isti iznos po ha bez obzira na vrstu proizvodnje.
 
2.         Proizvodno vezana plaćanja po površini[6] i jedinici proizvoda[7] prijelazni su oblik plaćanja, gdje, ovisno o rezultatima pregovora, postoji mogućnost njihovog zadržavanja i nakon ulaska RH u EU u određenom obliku.
 
3.         Transformacijom izravnih plaćanja u stočarstvu diferenciraju se proizvodno vezana plaćanja koja će se moći zadržati i nakon ulaska u EU[8]  i proizvodno vezana plaćanja u prijelaznom razdoblju[9] gdje ovisno o rezultatima pregovora,također postoji mogućnost njihovog zadržavanja i nakon ulaska RH u EU u određenom obliku.
 
Zakonom se pojednostavljuje sustav izravnih plaćanja : smanjuje se broj poticaja, napose u biljnoj proizvodnji i ujednačava se dinamika isplata za pojedine vrste izravnih plaćanja pri čemu se zadržava dinamika mjesečne isplate za najvažniji poticaj – proizvodnju mlijeka[10].
 
Utvrđuje se obveza za donošenje Nacionalnog programa ruralnog razvoja koji donosi Vlada RH, prema kojem će se provoditi ciljane mjere potpore dok je za njegovu provedbu nadležno Ministarstvo . Za praćenje navedenog programa ministar osniva Odbor i mrežu za ruralni razvoj u nadležnosti ministra. Mreža okuplja sve zainteresirane sudionike razvoja u ruralnom prostoru, a djeluje kao partner u pripremi i provedbi Programa. Prema Zakonu Nacionalni program ruralnog razvoja donijet će  Vlada do 31. prosinca 2009.

Zakonom propisane potpore za mjere ruralnog razvoja[11] obuhvaćaju i to:
 
1. Potpora za poboljšanje konkurentnosti poljoprivrednog sektora provodi se kroz:
 
1.1. mjere edukacije krajnjih korisnika putem potpore: stručnom osposobljavanju i informiranju poljoprivrednih proizvođača uključujući širenje stručnih i znanstvenih spoznaja te inovativnih praksi i korištenju savjetodavnih i drugih usluga za poljoprivrednike, osim onih koje se odnose na višestruku sukladnost;
 
2. mjere za razvoj ljudskih potencijala putem potpore: dohotku poljoprivrednih gospodarstava, ranom umirovljenju nositelja i članova obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva; mladim poljoprivrednicima za preuzimanje resursa poljoprivrednih gospodarstava;
 
3. mjere za razvoj i očuvanje proizvodnih potencijala putem potpore: kapitalnim ulaganjima, restrukturiranju i modernizaciji poljoprivrednih gospodarstava,usvajanju i primjeni novih standarda zaštite okoliša, javnog zdravlja, zdravlja životinja i bilja, dobrobiti životinja i sigurnosti na radu, unapređenju samoopskrbnih gospodarstava koja proizvode poljoprivredne proizvode za vlastitu potrošnju i za tržište, povećanju dodane vrijednosti poljoprivrednim proizvodima,poboljšanju i razvijanju infrastrukture vezane za razvoj poljoprivrede,uređenju poljoprivrednog zemljišta kroz sređivanje zemljišno-knjižnog stanja, okrupnjavanje poljoprivrednog posjeda, poboljšanja kakvoće tla, troškovi nastali za osnivanje služnosti u šumi ili na šumskom zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske i drugo,povećanju proizvodnje i korištenju obnovljivih izvora energije iz biomase i otpada animalnog podrijetla i  prevenciji šteta nastalih od elementarnih nepogoda, uključujući sufinanciranje premije osiguranja, sanaciji šteta na poljoprivrednim gospodarstvima;
 
4. mjere marketinga u poljoprivredi putem potpore: promociji tradicionalnih poljoprivredno-prehrambenih i obrtničkih proizvoda i tradicionalne kuhinje,razvoju novih proizvoda, procesa i tehnologija u poljoprivrednom i prehrambenom sektoru; poticanje korištenja inovativnih rješenja i pristupa u proizvodnji, istraživanju i razvitku,poljoprivrednicima koji sudjeluju u programima kvalitete hrane i skupinama proizvođača za aktivnosti informiranja i promicanja proizvoda u programima kvalitete hrane;
 
5. mjere za osnivanje i razvoj proizvođačkih grupa i proizvođačkih organizacija putem potpore: uspostavi, funkcioniranju i umrežavanju proizvođačkih grupa i proizvođačkih organizacija i izradi i provođenju programa proizvođačkih grupa, proizvođačkih organizacija i udruga proizvođača.
 
2. Potpora za očuvanje i poboljšanje okoliša i krajobraza provodi se kroz:
 
1. mjere za održivo korištenje zemljišta putem potpore: poljoprivrednicima na područjima s otežanim uvjetima gospodarenja, provedbi poljoprivredno-okolišnog programa i ulaganjima koja se odnose na dobrobit životinja, neproizvodna ulaganja i drugo.
 
2. mjere za očuvanje biološke raznolikosti putem potpore: očuvanju izvornih i zaštićenih pasmina domaćih životinja, očuvanju biljnih genetskih izvora i očuvanju genetskih resursa.
Člankom 56. Zakona regulirane su  potpore poljoprivrednicima na područjima s otežanim uvjetima gospodarenja (koja će se odrediti pravilnikom) a kojima se odobrava se po hektaru korištene poljoprivredne površine potpora kojoma se nadoknađuje dodatne troškove i izgubljeni prihod poljoprivrednog gospodarstva nastao radi otežanih uvjeta poljoprivredne proizvodnje i plaćanja koja se odobravaju poljoprivrednim gospodarstvima koji dobrovoljno prihvate poljoprivredno okolišne obveze. 
 
Člankom 57. Zakona  propisani su korisnici i vrste potpora za mjeru očuvanja izvornih i zaštićenih pasmina domaćih životinja te mjeru očuvanja genestkih resursa. Dodacima 3.1. i 3.2. utvrđeni su iznosi potpora za ove mjere.

3. Potpora za poboljšanje kvalitete života u ruralnim područjima i diversifikaciju ruralnih gospodarskih djelatnosti provodi se kroz:
 
1. mjere diversifikacije ruralnih gospodarskih djelatnosti putem potpore:diversifikaciji na nepoljoprivredne djelatnosti,stvaranju i razvoju mikropoduzeća s ciljem promicanja i razvoja poduzetništva i poticanju turističkih djelatnost;
 
2. mjere poboljšanja kvalitete života u ruralnim područjima putem potpore: unapređenju osnovnih usluga za gospodarstvo i stanovništvo u ruralnom području, obnovi i razvoju sela i očuvanju i unapređenju ruralnog naslijeđa;
 
3. mjere jačanja lokalne zajednice putem potpore: pripremi i provedbi lokalne strategije razvoja,upravljanju lokalnim akcijskim grupama i provedbi lokalne strategije razvoja i provedbi projekata suradnje između lokalnih akcijskih grupa;
 
4. mjere edukacije za korisnike potpore iz ovoga članka.

Članak 63. Zakona propisuje da su maksimalni iznosi odnosno udjeli potpora po pojedinim mjerama dani su u Dodatku 4., koji je sastavni dio ovoga Zakona. Stavkom 2. istoga članka, koji stupa na snagu 1. siječnja 2011.godine[12], propisano je da se potpore mjerama ruralnog razvoja mogu osim iz državnog proračuna financirati i iz drugih domaćih i stranih izvora, ali ukupan iznos ne može biti veći od udjela, odnosno iznosa navedenih u Dodatku 4.
 
Treba naglasiti da će se pravilnikom ministra propisati način, uvjeti provedbe mjera ruralnog razvoja, korisnici, podnošenje zahtjeva i kontrola na terenu.

U prijelaznim i završnim odredbama Zakona člancima 79.-85. propisuju se: rokovi za donošenje Programa iz članka 53. i provedbenih propisa ministra, način ostvarivanja prava korisnika u razdoblju do donošenja posebnih propisa prema ovome Zakonu , stavljanje van snage sada važećeg Zakona o državnoj potpori u poljoprivredi i ribarstvu te članka 16. Zakona o poljoprivredi kao i stupanje na snagu ovoga Zakona.
 
Člankom 81. Zakona propisano je da će ministar u roku od 3 mjeseca od stupanja na snagu ovoga Zakona donijeti pravilnike iz članaka 12.(uvjete, sadržaj, način uspostave i vođenje ARKOD sustava), 30.(prilagodbu jediničnog iznosa po kilogramu duhana iz Dodatka 1. s obzirom na kakvoću ), 48. (pravo na dodatno plaćanje za kravlje mlijeko ostvaruje se za 2009. i 2010. proizvodnu godinu),52.(Način i uvjete provedbe izravnih plaćanja), i 67.( obrazac službene iskaznice poljoprivrednog inspektora i izgled znaka te način izdavanja i vođenja očevidnika o službenim iskaznicama i znakovima ).
 
Pravilnike iz članaka 5.(Uvjete za financiranje mjera ruralnog razvoja te način njihove provedbe i izvješćivanja), 8.(uređuje višestruku sukladnost), 9.( Način i uvjete provedbe sustava savjetovanja poljoprivrednika vezano uz višestruku sukladnost ), 56.(Poljoprivredno-okolišni program i pravilnik o načinu i uvjetima provedbe programa ruralnog razvoja), 62.(uvjete i način uspostavljanja, organizacije i djelovanja Mreže za ruralni razvoj) i 64.(način, uvjete provedbe mjera ruralnog razvoja, korisnike, podnošenje zahtjeva i kontrolu na terenu) ovoga Zakona ministar će donijeti u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
 
Do donošenja navedenih propisa ostaju na snazi propisi doneseni na temelju Zakona o državnoj potpori u poljoprivredi i ribarstvu (NN 87/02., 117/03., 82/04., 12/05. – ispravak, 85/06., 141/06., 134/07., 85/08. i 04/09.)[13]. Prema članku 82. Zakona poticaji za silažni kukuruz sjetve 2008. godine isplatit će se u visini od 2.250 kuna.
 
Prema članku 83. Zakona 23. srpnja 2009. prestaje važiti Zakon o državnoj potpori u poljoprivredi i ribarstvu (NN 87/02., 117/03., 82/04., 12/05. – ispravak, 85/06., 141/06., 134/07., 85/08. i 04/09.), osim odredbi Zakona koje se odnose na poticaje u ribarstvu i odredba članka 16. Zakona o poljoprivredi (NN 66/01. i 83/02.).

Za korisnike s područja posebne državne skrbi treba naglasiti zakonsku odredbu članka 83. Zakona – Do donošenja pravilnika o područjima s otežanim uvjetima gospodarenja područja  s težim uvjetima gospodarenja u poljoprivredi obuhvaćaju:1. prvu i drugu skupinu područja od posebne državne skrbi, utvrđene posebnim zakonom,2 brdsko planinska područja, utvrđena posebnim zakonom i 3.otoke i poluotok Pelješac, utvrđene posebnim zakonom.
 
Prema članku 84. Zakona postupci započeti po odredbama Zakona o državnoj potpori u poljoprivredi i ribarstvu (NN 87/02., 117/03., 82/04., 12/05. – ispravak, 85/06., 141/06., 134/07., 85/08. i 04/09.) dovršit će se po odredbama toga Zakona. Iznimno od navedenoga, postupci vezani uz ostvarivanje poticaja po proizvodnoj površini za 2009. godinu, a započeti po odredbama Zakona o državnoj potpori u poljoprivredi i ribarstvu (NN 87/02., 117/03., 82/04., 12/05. – ispravak, 85/06., 141/06., 134/07., 85/08. i 04/09.) dovršit će se po odredbama ovoga Zakona.
 
Na temelju članka 40. Zakona o poljoprivredi (NN 66/01 i 83/02), ministar poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja donio PRAVILNIK O EVIDENCIJI UPORABE POLJOPRIVREDNOG ZEMLJIŠTA objavljen u NN 87/09 od 21. 07. 2009. koji je stupio na snagu 29.07.2009. a kojim se reguliraju uvjeti, sadržaj, način uspostave te vođenje evidencije uporabe poljoprivrednog zemljišta.

Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju uspostavlja i vodi evidenciju uporabe poljoprivrednog zemljišta (ARKOD) u digitalnom grafičkom obliku.
 
Maja Lukeš-Petrović, dipl. iur. i dipl.politolog

[1] Prema modelu Europske unije
[2] Nositelj seljačkog gospodarstva ili obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva je punoljetna osoba koja radi stalno ili povremeno na gospodarstvu i odgovorna je za njegovo poslovanje, a biraju je članovi kućanstva. Nositelj poljoprivrednog gospodarstva koje djeluje kao obrt je vlasnik obrta. Nositelj poljoprivrednog gospodarstva koje djeluje kao trgovačko društvo ili zadruga je odgovorna osoba u pravnoj osobi
[3] Proizvodna godina obuhvaća razdoblje kalendarske godine, a znači godinu: žetve ratarskih kultura,berbe povrća, grožđa i voća,korištenja livada i pašnjaka, proizvodnje sadnog materijala,isporuke maslina na preradu,prodaje maslinovog ulja,isporuke utovljene junadi i svinja, držanja stoke i pčela i proizvodnje mlijeka.
 
[4] u Tablici u Dodatku 1. utvrđeni su jedinični iznosi izravnih plaćanja koji su najviši iznos plaćanja po jedinici proizvodnje koji se korisniku može isplatiti unutar jedne proizvodne godine. Iznimka su jedino plaćanja za kravlje, kozje i ovčje mlijeko gdje su iznosi u Dodatku 1. prosječni iznosi svih isplata dok se stvarni jedinični iznosi izračunavaju na temelju kakvoće proizvoda.
 
[5]oranične kulture i višegodišnje kulture – vinogradi, voćnjaci i maslinici
[6]vinogradi, voćnjaci, maslinici, sjemenski usjevi, šećerna repa, povrće, ljekovito bilje, jagode i hmelj
[7]duhan, maslinovo ulje, prerada ploda maslina i sadni materijal
[8]krave dojilje, ovce i koze
[9]držanje i tov goveda, mliječne krave, krmače i tov svinja, rasplodna perad, pčelinje zajednice, grla pod kontrolom mliječnosti, kontroli podrijetla i proizvodnih osobina, mlijeko i med
[10] Članak 50. dinamika isplata za pojedine vrste izravnih plaćanja korisnicima potpore 1. godišnje – za osnovno plaćanje po poljoprivrednoj površini, posebna plaćanja po poljoprivrednoj površini, ostala posebna plaćanja u biljnoj proizvodnji, plaćanja po grlu stoke, osim za držanje goveda, klanje goveda, tov i klanje svinja, dodatna plaćanja za proizvodnju rasplodnog materijala i med,2. polugodišnje – za plaćanja za držanje i klanje goveda, tov i klanje svinja i3. mjesečno – za plaćanja za mlijeko.
 
[11]Prema modelu Europske unije čl. 54-58 Zakona
[12] Prema članku 85. Zakona odredbe članka 63. stavka 2. ovoga Zakona stupaju na snagu 1. siječnja 2011.
 
[13]1. Pravilnik o načinu i uvjetima provedbe modela poticanja proizvodnje, (NN br. 17/07., 133/07., 90/08. i 2/09.),2. Pravilnik o provedbi modela kapitalnih ulaganja u poljoprivredi i ribarstvu (NN 66/08. i 114/08.),3. Pravilnik o provedbi modela potpore dohotku (NN 2/05., 133/07. i 90/08.),4. Pravilnik o ostvarivanju prava na potporu osiguranja od mogućih šteta proizvodnji u poljoprivredi, ribarstvu i šumarstvu (NN 47/03., 6/04. i 4/08.),5. Pravilnik o potpori u sklopu programa očuvanja izvornih i zaštićenih pasmina (NN 3/07. i 155/08.) i 6. Pravilnik o provedbi programa razvitka seoskog prostora (NN 71/05., 37/06., 109/06., 96/07. i 86/08.). Odredbe Pravilnika iz točke 1. ovoga članka koje se odnose na poticaje u ribarstvu ostaju na snazi i nakon donošenja propisa, a do donošenja posebnog propisa kojim će se urediti potpore u ribarstvu. Do donošenja propisa iz članka 64. ovoga Zakona, ministar će propisom iz članka 52. ovoga Zakona urediti način i uvjete provedbe mjera za očuvanje biološke raznolikosti koje se odnose na matice pčela te način i uvjete provedbe mjera za očuvanje genetskih resursa koje se odnose na sjeme rasplodnjaka.
 

Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 22.  srpnja 2009. donijela Odluku o financiranju programa vijeća i predstavnika nacionalnih manjina u 2009. godini kojom je općinama i gradovima koji spadaju u područja slabije ekonomske razvijenosti osigurala sredstva za izvršenje programa vijeća i predstavnika nacionalnih manjina u iznosu od 4.000,00 kuna za program pojedinog vijeća nacionalne manjine, odnosno u iznosu od 1.500,00 kuna za program pojedinog predstavnika nacionalne manjine.

Odluka je stupila na snagu danom donošenja tj. 16. srpnja 2009.a objavljena je u NN br. 88/2009.

Za provođenje ove Odluke Vlada RH će  utrošiti ukupna sredstva u iznosu od 454.000 kuna, osigurana na poziciji Ureda za nacionalne manjine u Državnom proračunu Republike Hrvatske za 2009.godinu .

Sredstva iz citirane odluke se mogu  koristiti za ostvarivanje programa rada vijeća i predstavnika nacionalnih manjina, te pokriće pripadajućih materijalnih troškova.

Općine i gradovi dužni  su doznačena sredstva uplatiti na račun vijeća, odnosno predstavnika nacionalnih manjina, te nadzirati njihov utrošak,  dok su oni dužni opravdati utrošak sredstava koja će im biti dodijeljena.

U citiranoj Vladinoj Odluci je navedeno „da se popis općina i gradova koje su dobile sredstva neće objaviti u Narodnim novinama“ međutim u citiranim Narodnim novinama dan je prilog

OBRAZLOŽENJE

Sukladno članku 28. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina  (NN155/02), općine, gradovi i županije obvezne su osigurati sredstva za obavljanje  predstavnika nacionalnih manjina za obavljanje njihovih aktivnosti, a mogu osigurati sredstva za provođenje određenih programa.

Stavkom 2. citiranoga članka Ustavnog zakona propisano je da se sredstva za ostvarivanje određenih programa vijeća nacionalnih manjina mogu osigurati i u državnom proračunu.

Kako je iz godišnjih izvješća bilo vidljivo da vijeća i predstavnici nacionalnih manjina, ne ostvaruju jednaku financijsku pomoć lokalnih jedinica na čijem području djeluju, to je Vlada donijela citiranu odluku kako bi vijeća bila u jednakoj mogućnosti ostvarivati zadaće zbog kojih su osnovana.

Kriteriji ekonomske razvijenosti općina i gradova za odobravanje sredstava općinama i gradovima utvrđeni su na temelju podataka Ministarstva financija o prihodima od poreza umanjenim za dio decentralizirane  funkcije po stanovniku za 2007.godinu

U Prilogu NN br.88/09  dan je Popis vijeća nacionalnih manjina registriranih na području jedinica lokalne samouprave.

Maja Lukeš-Petrović

Važno za korisnike državnog proračuna, županijske urede te općine,gradove, županije i Grad Zagreb
 
UMJESTO SREDIŠNJEG DRŽAVNOG UREDA ZA UPRAVU – OSNOVANO JE MINISTARSTVO UPRAVE
 
Hrvatski sabor donio je Zakon o izmjenama i dopunama zakona o ustrojstvu i djelokrugu središnjih tijela državne uprave NN 77/09 od 2.07.2009. kojim je ustrojeno je Ministarstvo uprave koje preuzima sve poslove dosadašnjeg poslove Središnjeg državnog ureda za upravu[1].
Navedene izmjene značajne su ne samo za državnu upravu i tijela državne uprave u županijama već i za općine, gradove i županije te Grad Zagreb za koje je kao matično tijelo za rješavanje ključnih sustavnih pitanja nadležno Ministarstvo uprave.
  
Osnivanje ministarstva po hitnom postupku predloženo je radi uspješne provedbe reforme državne uprave i uspješnog nastavka pregovora  o pristupanju Europskoj uniji te osiguravanja odgovarajućih upravljačkih i administrativnih kapaciteta tijela državne uprave nadležnog za provedbu reforme državne uprave,
 
Središnji državni ured za upravu je djelovao od 2003. kada je naslijedio Ministarstvo pravosuđa, uprave i lokalne samouprave, a preustrojen je zbog proširenja poslova  koje se odnose na razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, primjenu etičkih načela i prava nacionalnih manjina, modernizaciju  državne uprave te stručno osposobljavanje i usavršavanje državnih službenika, putem Centra za stručno osposobljavanje i usavršavanje koji je ustrojen u Središnjem državnom uredu za upravu, i u kojem različite oblike izobrazbe godišnje pohađa cca 6 tisuća državnih službenika.
 
Stupanjem na snagu ovog zakona Ministarstvo uprave preuzima poslove, opremu, pismohranu i drugu dokumentaciju, sredstva za  rad, financijska sredstva te prava i obveze bivšeg Središnjeg državnog ureda za upravu, kao i državne službenike i namještenike zatečene na preuzetim poslovima koji nastavljaju s radom na poslovima na kojima su zatečeni i zadržavaju plaće prema dosadašnjim propisima do donošenja rješenja o rasporedu na  radna mjesta prema pravilniku iz  članka 6. stavka 2.  Zakona.

Prema članku 6. citiranoga zakona  Vlada Republike Hrvatske  će u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona donijeti Uredbu o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva uprave, prema odredbama ovoga Zakona, dok će ministar uprave u roku od 15 dana od dana stupanja na snagu donijeti uredbe Vlade Rh donijeti  pravilnik o unutarnjem redu. 
 
Nakon provedenih izmjena i dopuna u citiranom zakonu u sustavu državne uprave djeluje 16 Ministarstava  i to:
 
1. Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija
2. Ministarstvo financija,
3. Ministarstvo obrane,
4. Ministarstvo unutarnjih poslova,
5. Ministarstvo pravosuđa,
6. Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva,
7. Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture,
8. Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja,
9. Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva,
10. Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi,
11. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa,
12. Ministarstvo kulture,
13. Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti,
14. Ministarstvo regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva,
15. Ministarstvo turizma.
16. Ministarstvo uprave
 
U sustavu djeluje 3 središnja državna ureda i to:

1. Središnji državni ured za e-Hrvatsku,
2. Središnji državni ured za upravljanje državnom imovinom,
3. Središnji državni ured za razvojnu strategiju i koordinaciju fondova Europske unije.

Novo Ministarstvo uprave obavlja upravne i stručne poslove koji se odnose na

1. sustav i ustrojstvo državne uprave i lokalne i područne (regionalne) samouprave,
2. politički i izborni sustav,
3. osobna stanja građana,
4. registraciju političkih stranaka, zaklada, fundacija i drugih evidencija utvrđenih posebnim zakonima;
5. planiranje i nadzor zapošljavanja u državnoj upravi;
6. stručno osposobljavanje i usavršavanje te radnopravni položaj zaposlenih u državnoj upravi i lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi;
7. poticanje znanstvenog i stručnog razvitka državne uprave;
8. poslove upravnog i inspekcijskog nadzora u svim tijelima državne uprave i lokalne i područne (regionalne) samouprave;
9. upravljanje sredstvima za unapređenje upravne sposobnosti kroz razvoj uslužne kulture u  upravi;
10. usmjeravanje reforme i procesa modernizacije u čitavoj upravi;
11. primjenu etičkih načela;
12. praćenje načina korištenja sredstava rada te primjenu suvremenih metoda rada u državnoj upravi, posebno primjenu računalnih i komunikacijskih sustava u radu te uvođenje novih tehnologija u radu ureda državne uprave u županijama;
13. obavljanje poslova za međunarodnu komisiju za građanska stanja (CIEC),
14. ostvarivanje međunarodne suradnje u pitanjima upravnog prava, državne uprave i lokalne samouprave;
15. obavlja i druge poslove opće uprave.
 
Ministarstvo uprave obavlja i druge upravne i stručne poslove koji su mu stavljeni u nadležnost posebnim zakonom, kao i poslove  koji nisu stavljeni u nadležnost drugom središnjem tijelu državne uprave.

Napomena: žutom bojom označeni su novi poslovi Ministarstva uprave u odnosu na poslove SDU.
 
Maja Lukeš-Petrović, d.iur.,d.politolog
 

[1] NN br. 199/2003, 30/2004, 136/2004, 22/2005, 44/2006, 5/2008 i 27/2008 Središnji državni ured za upravu obavljao je  upravne i stručne poslove koji se odnose na :
 
1. sustav i ustrojstvo državne uprave i lokalne i područne (regionalne) samouprave,
2. politički i izborni sustav,
3. osobna stanja građana,
4. registraciju političkih stranaka, zaklada, fundacija i drugih evidencija utvrđenih posebnim zakonima;
5. planiranje zapošljavanja u državnoj upravi;
6. stručno osposobljavanje i usavršavanje te radnopravni položaj zaposlenih u državnoj upravi i lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi;
7. praćenje načina korištenja sredstava rada te primjenu suvremenih metoda rada u državnoj upravi, posebno primjenu računalnih i komunikacijskih sustava u radu te uvođenje novih tehnologija u radu ureda državne uprave u županijama;
8. obavljanje poslova za međunarodnu komisiju za građanska stanja (CIEC),
9. ostvarivanje međunarodne suradnje u pitanjima upravnog prava, državne uprave i lokalne samouprave;
9. obavlja poslove upravne inspekcije i druge poslove opće uprave.
 
Središnji državni ured za upravu  obavljao je i druge upravne i stručne poslove koji su mu stavljeni u nadležnost posebnim zakonom, kao i  poslove koji nisu stavljeni u nadležnost drugom središnjem tijelu državne uprave.

PRAVA I OBVEZE DRŽAVNE UPRAVE I JEDINICA LOKALNE I PODRUČNE (REGIONALNE) SAMOUPRAVE 

Hrvatski sabor donio je novi Zakon o rudarstvu objavljen NN 75/2009. od 1. srpnja 2009. godine, koji stupa na snagu 1. kolovoza 2009., osim odredbi članka 12. stavka 2., članka 22. stavka 3., članka 49. stavka 5. i članka 113. stavka 4. koji stupaju na snagu danom pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji.

Citiranim zakonom stavljen je izvan snage Zakon o rudarstvu (NN190/03 pročišćeni tekst). Kako se radi o novom zakonu usklađenom sa Zakonom o koncesijama i stečevinom Europske unije to ga treba sagledati u njegovoj cjelini sa svim danim rješenjima.
 
U ovom članku dajemo samo osnovne i bitne odredbe zakona koje se odnose na nova prava i obveze jedinice lokalne i jedinice područne (regionalne) samouprave, kao i za tijela koja odlučuju o davanju koncesije i odobrenja prema citiranom Zakonu.
 
1. Predmet Zakona o rudarstvu

1. Zakonom o rudarstvu se uređuje istraživanje mineralnih sirovina, odobrenje za njihovo istraživanje, njihova eksploatacija, koncesija za eksploataciju mineralnih sirovina i rezerve mineralnih sirovina te jedinstveni informacijski sustav mineralnih sirovina.
2. Zakonom se regulira područje rudarskih projekata, njihovih planova i rudarska mjerenja.
3. Zakonom o rudarstvu se propisuju i odredbe u svezi sa stručnom  spremom, mjerama zaštite na radu, kao i sanacija okoliša te nadzor nad provedbom i kaznene odredbe zbog neprimjene zakona.
 
Bitno je naglasiti da se odredbe ovoga Zakona odnose se na istraživanje i eksploataciju mineralnih sirovina koje se nalaze u zemlji ili na njezinoj površini, na riječnom, jezerskom ili morskom dnu ili ispod njega, u unutarnjim morskim vodama ili teritorijalnom moru Republike Hrvatske ili u podmorju Jadranskog mora izvan državnog područja do granica sa susjednim zemljama, a samo iznimno se odnose i na istraživanje i eksploataciju ležišta građevnog pijeska i šljunka iz obnovljivih ležišta u području značajnom za održavanje vodnog režima gdje se  primjenjuju propisi o vodama, dok se na istraživanje i eksploataciju građevnog pijeska i šljunka iz neobnovljivih ležišta i za vađenje kamena na području značajnom za održavanje vodnog režima i u zonama sanitarne zaštite crpilišta voda za piće, primjenjuju se odredbe Zakona o rudarstvu, uz obveznu vodopravnu dozvolu.
 
2. Rudno blago –definicija i  vlasništvo
Kao i dosadašnjim Zakonom rudno blago je dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i u državnom je vlasništvu a iskorištava se pod uvjetima i na način koji su propisani Zakonom.
Rudno blago, u smislu Zakona o rudarstvu obuhvaća : mineralne sirovine (sve organske i neorganske mineralne sirovine koje se nalaze u čvrstom, tekućem ili plinovitom stanju u prvobitnom ležištu, u nanosima, jalovištima, talioničkim troskama ili prirodnim rastopinama (u daljnjem tekstu: mineralne sirovine).
 
3. Mineralne sirovine – definicije i obuhvat
 
Člankom 5.propisane su mineralne sirovine  u smislu Zakona o rudarstvu :
 
1. energetske mineralne sirovine: fosilne gorive tvari: ugljen (treset, lignit, smeđi ugljen, kameni ugljen), ugljikovodici (nafta, plin i zemni vosak), asfalt i uljni škriljavci; radioaktivne rude; mineralne i geotermalne vode iz kojih se mogu pridobivati mineralne sirovine ili koristiti akumulirana toplina u energetske svrhe, osim mineralnih i geotermalnih voda koje se koriste u ljekovite, balneološke i rekreativne svrhe ili kao voda za piće i druge namjene, na koje se primjenjuju propisi o vodama,
 
2. mineralne sirovine za industrijsku preradbu: grafit, sumpor, barit, tinjci, gips, kreda, bentonitna glina, kremen, kremeni pijesak, porculanska, keramička i vatrostalna glina, feldspati, talk, tuf, mineralne sirovine za proizvodnju cementa, karbonatne mineralne sirovine (vapnenci i dolomiti) za industrijsku preradbu, silikatne mineralne sirovine za industrijsku preradbu, sve vrste soli (morska sol) i solnih voda, brom, jod, peloidi,
 
3. mineralne sirovine za proizvodnju građevnog materijala: tehničko-građevni kamen (amfibolit, andezit, bazalt, dijabaz, granit, dolomit, vapnenac), građevni pijesak i šljunak, ciglarska glina,
 
4. arhitektonsko-građevni kamen,
 
5. mineralne sirovine kovina: boksit, živa, zlato u naplavinama, željezni oksidi i hidroksidi i drugi spojevi.
 
4. Strategija gospodarenja mineralnim sirovinama –osnovni akt koji donosi Hrvatski sabor
 
Člankom 6. Zakona o rudarstvu propisana je Strategija gospodarenja mineralnim sirovinama. To je osnovni dokument kojim se utvrđuje gospodarenje mineralnim sirovinama i planira rudarska gospodarska djelatnost na državnoj razini.
 
1. Strategijom se utvrđuju osnove za usmjeravanje i usklađivanje gospodarskih, tehničkih, znanstvenih, obrazovnih, organizacijskih i drugih mjera, te mjera provođenja međunarodnih obveza s ciljem gospodarenja mineralnim sirovinama.
 
2. Strategijom se utvrđuje stanje gospodarenja mineralnim sirovinama, osiguranje sigurne i pouzdane opskrbe mineralnim sirovinama, racionalna i svrhovita eksploatacija mineralnih sirovina, održivo korištenje mineralnih sirovina, osiguranje zaštite okoliša u svim područjima rudarske djelatnosti.
 
Strategiju donosi Hrvatski sabor na prijedlog Vlade Republike Hrvatske.
 
5. Obveze općina, gradova i županija i Grada Zagreba – razvojnim dokumentima osiguravaju provedbu Strategije
 
Prema članku 6. citiranoga Zakona – općine, gradovi, županije i Grad Zagreb dužni su u svojim razvojnim dokumentima osigurati provedbu Strategije gospodarenja mineralnim sirovinama.
 
6. Rudarsko-geološke studije – obveza županija i rok za donošenje
 
Temeljem članka 7. Zakona o rudarstvu – županije i Grad Zagreb dužni su za svoja područja izraditi rudarsko-geološke studije koje moraju biti u skladu sa Strategijom gospodarenja mineralnim sirovinama.
 
Prema članku 133. citiranoga Zakona županije i Grad Zagreb su dužne izraditi rudarsko-geološke studije županije i Grad Zagreb u roku od tri godine od dana njegovog stupanja na snagu tj do 1. 8. 2012.
 
U suprotnom, dokumentima prostornog uređenja ne mogu se planirati novi istražni prostori za eksploatacijska polja tehničko-građevnog kamena.
 
7. Obveze općina, gradova i županija i Grada Zagreba –da u razvojnim dokumentima planiraju potrebe i način opskrbe mineralnim sirovinama
 
Na temelju županijskih rudarsko-geoloških studija, općine, gradovi i županije kao i Grad Zagreb dužne su u svojim razvojnim dokumentima planirati potrebe i način opskrbe mineralnim sirovinama.
 
8. Rudarski radovi definciija i obuhvat  u smislu Zakona o rudarstvu
 
 Članak 8. Zakona definira rudarske radove u smislu zakona – to su: svi radovi koji se izvode u svrhu istraživanja i eksploatacije mineralnih sirovina, radovi saniranja rudarskim radovima otkopanih prostora, po okončanju istraživanja i/ili eksploatacije mineralnih sirovina te radovi ograničene eksploatacije mineralnih sirovina isključivo u svrhu saniranja nezakonitom eksploatacijom ugroženih dijelova okoliša.
 
9. Istraživanje mineralnih sirovina – definicija i obuhvat
 
Članak 9.definira pojam istraživanja mineralnih radova u smislu Zakona:
 
Istraživanje mineralnih sirovina, su radovi i ispitivanja kojima je svrha utvrditi postojanje, položaj i oblik ležišta mineralnih sirovina, njihovu kakvoću i količinu, te uvjete eksploatacije.
 
Citirani članak Zakona definira i što se ne smatra istraživanjem mineralnih sirovina prema ovom Zakonu i to : geološka prospekcija terena, geološka, geokemijska, geofizička, pedološka i geomehanička ispitivanja koja se obavljaju radi pronalaženja minerala ili izrade kompleksne geološke karte, te ispitivanja tla i istraživanja u znanstvene svrhe i slično.
 
10. Eksploatacija mineralnih sirovina – definicija i obuhvat
 
Članak 10. Zakona definira pojam eksploatacije u smislu Zakona i to : mineralnih sirovina, ugljikovodika , mineralne i geotermalne vode, arhitektonsko-građevnog kamena i oplemenjivanje mineralnih sirovina.
 
Eksploatacija mineralnih sirovina je vađenje iz ležišta i oplemenjivanje mineralnih sirovina.
Eksploatacija ugljikovodika, te mineralne i geotermalne vode kada se koristi u energetske svrhe je i transport ugljikovodika, te mineralne i geotermalne vode cjevovodima, kada je u tehnološkoj svezi s odobrenim eksploatacijskim poljima.
 
Eksploatacija ugljikovodika je i skladištenje ugljikovodika u geološkim strukturama.
Eksploatacija arhitektonsko-građevnog kamena je vađenje i oblikovanje arhitektonsko-građevnog kamena u blokove na eksploatacijskom polju.
 
Oplemenjivanje mineralnih sirovina je odabiranje, sortiranje, drobljenje, mljevenje i sušenje mineralne tvari, odvajanje korisnog minerala od prateće jalovine, te odvajanje pojedinih mineralnih komponenata, kao i odstranjivanje nečistoća i vode iz ugljikovodika kad su navedene radnje u tehnološkoj svezi s eksploatacijom mineralnih sirovina.
 
11. Rudarski objekti i postrojenja – definicija
 
Članak 11. Zakona definira rudarske objekte i postrojenja u smislu Zakona :
 
1. objekti i postrojenja koji su direktno uključeni u tehnološki proces radova na istraživanju i eksploataciji mineralnih sirovina, kad se oni izvode podzemno, uključujući i izvozna postrojenja iz jame s tornjem, te postrojenja za istraživanje i eksploataciju ugljikovodika i mineralne i geotermalne vode (kada se koristi u energetske svrhe),
 
2. objekti i postrojenja koji su direktno uključeni u tehnološki proces radova na istraživanju i eksploataciji mineralnih sirovina, kad se oni izvode površinski,
 
3. objekti i postrojenja koji nisu direktno uključeni u tehnološki proces radova na istraživanju i eksploataciji ugljikovodika (naftovodi s utovarnim stanicama, plinovodi s mjernoredukcijskim stanicama u koje ulazi plin pod tlakom s eksploatacijskih polja) i mineralne i geotermalne vode (kada je konačna namjena korištenja mineralne i geotermalne vode u energetske svrhe), te drugi tehnološki cjevovodi u svezi s eksploatacijom mineralnih sirovina na eksploatacijskim poljima,
4. objekti i postrojenja koji nisu direktno uključeni u tehnološki proces radova na istraživanju i eksploataciji mineralnih sirovina, kad se oni izvode površinski.
 
12. Registar istražnih prostora- vodi ministarstvo nadležno za rudarstvo (za mineralne sirovine iz članka 5. točke 1., 2., 4. i 5. ovoga Zakona) i ured državne uprave u županiji nadležan za poslove rudarstva, odnosno gradski ured Grada Zagreba nadležan za poslove rudarstva (za mineralne sirovine iz članka 5. točke 3. ovoga Zakona).
 
13. Tijela nadležna za davanje odobrenja za istraživanje mineralnih sirovina  i tijela za oduzimanje odobrenja –  ministarstvo nadležno za rudarstvo i tijelo državne uprave na razini županije i Grada Zagreba 
 
Članak 21. Zakona propisuje tijela koja daju odobrenje za istraživanje mineralnih sirovina :
1. Za istraživanje mineralnih sirovina iz članka 5. točke 1., 2., 4. i 5. ovoga Zakona, odobrenje izdaje ministarstvo nadležno za rudarstvo. Ako se istraživanje mineralnih sirovina obavlja u području zona sanitarne zaštite crpilišta voda za piće i/ili u području značajnom za vodni režim, odobrenje za naprijed navedena istraživanja izdaje ministarstvo nadležno za rudarstvo uz suglasnost ministarstva nadležnog za vodno gospodarstvo.
 
Prema članku 5. točka 1., 2., 4. i 5. radi se o navedenim istraživanjima i to:
 
1. energetske mineralne sirovine: fosilne gorive tvari: ugljen (treset, lignit, smeđi ugljen, kameni ugljen), ugljikovodici (nafta, plin i zemni vosak), asfalt i uljni škriljavci; radioaktivne rude; mineralne i geotermalne vode iz kojih se mogu pridobivati mineralne sirovine ili koristiti akumulirana toplina u energetske svrhe, osim mineralnih i geotermalnih voda koje se koriste u ljekovite, balneološke i rekreativne svrhe ili kao voda za piće i druge namjene, na koje se primjenjuju propisi o vodama,
 
2. mineralne sirovine za industrijsku preradbu: grafit, sumpor, barit, tinjci, gips, kreda, bentonitna glina, kremen, kremeni pijesak, porculanska, keramička i vatrostalna glina, feldspati, talk, tuf, mineralne sirovine za proizvodnju cementa, karbonatne mineralne sirovine (vapnenci i dolomiti) za industrijsku preradbu, silikatne mineralne sirovine za industrijsku preradbu, sve vrste soli (morska sol) i solnih voda, brom, jod, peloidi,
 
4. arhitektonsko-građevni kamen,
 
5. mineralne sirovine kovina: boksit, živa, zlato u naplavinama, željezni oksidi i hidroksidi i drugi spojevi.
 
2. Za istraživanje mineralnih sirovina iz članka 5. točke 3. ovoga Zakona, odobrenje izdaje ured državne uprave u županiji nadležan za poslove rudarstva, odnosno gradski ured Grada Zagreba nadležan za poslove rudarstva. Ako se istraživanje naprijed navedenih mineralnih sirovina obavlja u području zona sanitarne zaštite crpilišta voda za piće ili u području značajnom za vodni režim, odobrenje za istraživanje mineralnih sirovina izdaje ured državne uprave, odnosno ured Grada Zagreba, uz suglasnost ministarstva nadležnog za vodno gospodarstvo.
 
Prema članku 5. točka 3. Zakona radi se o navedenim istraživanjima i to za:mineralne sirovine za proizvodnju građevnog materijala: tehničko-građevni kamen (amfibolit, andezit, bazalt, dijabaz, granit, dolomit, vapnenac), građevni pijesak i šljunak, ciglarska glina,
 
3. Odobrenje za istraživanje mineralne i geotermalne vode, (kada je konačna namjena korištenja mineralne i geotermalne vode u energetske svrhe), izdaje ministarstvo nadležno za rudarstvo uz suglasnost ministarstva nadležnog za vodno gospodarstvo.
 
4. Odobrenje za istraživanje mineralnih sirovina, sko se istraživanje mineralnih sirovina obavlja na pomorskom dobru izdaje nadležno tijelo, uz suglasnost nadležne lučke kapetanije s naslova sigurnosti plovidbe.
 
14. Naknada za istraživanje- visinu utvrđuje Vlada RH uredbom

Članak 28. Zaona propisuje obvezu plaćanja novčane naknade za istraživanje mineralnih sirovina i ovlast Vlade RH za propisivanje visine minimalne novčane naknade.
Nositelj odobrenja za istraživanje mineralnih sirovina dužan je plaćati novčanu naknadu za istraživanje mineralnih sirovina u iznosu i na način kako je određeno u odobrenju za istraživanje.
Novčana naknada za istraživanje može biti određena kao stalan jednak iznos i/ili kao varijabilni iznos, ovisno o posebnostima pojedine vrste istraživanja.
 
Visinu minimalne godišnje novčane naknade za istraživanje mineralnih sirovina, utvrđuje uredbom Vlada Republike Hrvatske, ovisno o vrsti istraživanja, roku istraživanja, poslovnom riziku i očekivanoj dobiti, opremljenosti i površini istražnog prostora, na prijedlog ministarstva nadležnog za rudarstvo.
 
15. Novčana naknada za istraživanje prihod države, općina, gradova, županije i Grada Zagreba
 
Prema članku 28. Zakona – novčana naknada za istraživanje prihod je državnog proračuna i/ili proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave.
Omjer raspodjele prihoda od novčane naknade za istraživanje između države, općine, grada i županije te Grada Zagreba utvrđuje Vlada RH svojom uredbom.
 
16. Praćenje naplate novčane naknade i nadzor
 
Ministarstvo nadležno za rudarstvo dužno je redovito pratiti plaćanje novčane naknade za istraživanje mineralnih sirovina na temelju danih odobrenja za istraživanje mineralnih sirovina te obavljati nadzor nad naplatom novčane naknade za istraživanje mineralnih sirovina pri uredima državne uprave odnosno uredu Grada Zagreba.
 
17. Tijela nadležna za davanje  koncesije za eksploataciju mineralnih sirovina- ministarstvo nadležno za rudarstvo i ured državne uprave u županiji odnosno Gradu Zagrebu
 
Članak 47. Zakona propisuje tijela nadležna za davanje koncesije za eksploataciju mineralnih sirovina i to:
 
1. Ministarstvo nadležno za rudarstvo daje koncesije za eksploataciju mineralnih sirovina iz članka 5. točke 1., 2., 4. i 5. ovoga Zakona i to za :
 
1. energetske mineralne sirovine: fosilne gorive tvari: ugljen (treset, lignit, smeđi ugljen, kameni ugljen), ugljikovodici (nafta, plin i zemni vosak), asfalt i uljni škriljavci; radioaktivne rude; mineralne i geotermalne vode iz kojih se mogu pridobivati mineralne sirovine ili koristiti akumulirana toplina u energetske svrhe, osim mineralnih i geotermalnih voda koje se koriste u ljekovite, balneološke i rekreativne svrhe ili kao voda za piće i druge namjene, na koje se primjenjuju propisi o vodama,
 
2. mineralne sirovine za industrijsku preradbu: grafit, sumpor, barit, tinjci, gips, kreda, bentonitna glina, kremen, kremeni pijesak, porculanska, keramička i vatrostalna glina, feldspati, talk, tuf, mineralne sirovine za proizvodnju cementa, karbonatne mineralne sirovine (vapnenci i dolomiti) za industrijsku preradbu, silikatne mineralne sirovine za industrijsku preradbu, sve vrste soli (morska sol) i solnih voda, brom, jod, peloidi,
 
4. arhitektonsko-građevni kamen,
 
5. mineralne sirovine kovina: boksit, živa, zlato u naplavinama, željezni oksidi i hidroksidi i drugi spojevi.
 
2. Ured državne uprave, odnosno ured Grada Zagreba daje koncesije za eksploataciju mineralnih sirovina iz članka 5. točke 3 za:mineralne sirovine za proizvodnju građevnog materijala: tehničko-građevni kamen (amfibolit, andezit, bazalt, dijabaz, granit, dolomit, vapnenac), građevni pijesak i šljunak, ciglarska glina,
 
3. Ministarstvo nadležno za rudarstvo daje  koncesiju za eksploataciju mineralne i geotermalne vode (kada je konačna namjena korištenje mineralne i geotermalne vode u energetske svrhe) je s tim da mora imati prethodnu suglasnost ministarstva nadležnog za vodno gospodarstvo.
 
18. Rok na koji se daje koncesija – do 40 godina
 
Koncesija za eksploataciju mineralnih sirovina daje se za razdoblje najviše do 40 godina, na način i pod uvjetima propisanim Zakonom o koncesijama.
 
19. Novčana naknada za koncesiju
 
Koncesionar je dužan plaćati novčanu naknadu za koncesiju za eksploataciju mineralnih sirovina u iznosu i na način kako je to uređeno ugovorom o koncesiji.
 
Novčana naknada za koncesiju može biti ugovorena kao stalan jednak iznos i/ili kao varijabilni iznos, ovisno o posebnostima pojedine vrste koncesije.
 
Ugovorom o koncesiji može se odrediti promjena visine novčane naknade za koncesiju u određenom vremenskom razdoblju, za vrijeme trajanja ugovora o koncesiji, što se naznačuje u dokumentaciji za nadmetanje.
 
20. Nema ugovaranja kompenzacije za neplaćanje naknade za koncesiju
 
Za vrijeme trajanja ugovora o koncesiji davatelj koncesije ne smije određivati niti ugovarati s koncesionarom bilo koji oblik kompenzacije u zamjenu za plaćanje naknade za koncesiju.
 
21. Visina novčane naknade za koncesiju- Uredba  Vlade RH
 
Vlada RH utvrđuje svojom Uredbom visinu minimalne godišnje novčane naknade za eksploataciju mineralnih sirovina ovisno o vrsti djelatnosti, roku trajanja koncesije, poslovnom riziku i očekivanoj dobiti, opremljenosti i površini eksploatacijskog polja, na prijedlog ministarstva nadležnog za rudarstvo, s tim da naknadu za eksploataciju ugljikovodika Vlada utvrđuje godišnje.
 
22. Novčana naknada za koncesiju –prihod je državnog proračuna i/ili proračuna općine, grada i županije odnosno Grada Zagreba
 
Novčana naknada za koncesiju prihod je državnog proračuna i/ili proračuna općine, grada i županije odnosno Grada Zagreba.
 
Omjer raspodjele prihoda od novčane naknade za koncesije utvrđuje Vlada Republike Hrvatske svojom uredbom.
 
23. Praćenje plaćanja i nadzor naplate provodi ministarstvo nadležno za rudarstvo
 
Ministarstvo nadležno za rudarstvo dužno je redovito pratiti plaćanje novčane naknade za eksploataciju mineralnih sirovina na temelju ugovora za eksploataciju mineralnih sirovina te obavljati nadzor nad naplatom novčane naknade za eksploataciju mineralnih sirovina pri uredima državne uprave, odnosno uredu Grada Zagreba.
 
24. Rokovi za donošenje podzakonskih akata Vlade RH i ministra nadležnog za rudarstvo
 
Prema članku 132. citiranoga Zakona Vlada RH će donijeti uredbe za koje je ovlaštena na temelju ovoga Zakona u roku od 30 dana od dana njegovog stupanja na snagu, što bi prema trebalo biti do 1.09. 2009.
 
Ministar nadležan za rudarstvo donijet će propise za koje je ovlašten na temelju citiranoga Zakona najkasnije u roku od 6 mjeseci od dana njegovog stupanja na snagu.
 
25. Jedinstveni informacijski sustav,  sastavni dijelovi registra i evidencija- ministarstvo nadležno za rudarstvo i tijelo državne uprave u županiji i Gradu Zagrebu
 
Članak 113. Zakona propisuje ministarstvu nadležnom za rudarstvo i uredu državne uprave u županiji obvezu vođenja jedinstvenog informacijskog sustava mineralnih sirovina.
 
Ministarstvo nadležno za rudarstvo vodi jedinstveni informacijski sustav za mineralne sirovine iz članka 5. točke 1., 2., 4. i 5. ovoga Zakona.[1]
Ured državne uprave, odnosno ured Grada Zagreba vodi jedinstveni informacijski sustav za mineralne sirovine iz članka 5. točke 3. ovoga Zakona.[2]
 
Sastavni dio informacijskog sustava mineralnih sirovina su :
 
1. registar odobrenih istražnih prostora mineralnih sirovina i
2. registar odobrenih eksploatacijskih polja mineralnih sirovina.
 
Ministarstvo nadležno za rudarstvo i ured državne uprave odnsono ured grada Zagreba dužni su voditi i :
 
1. evidenciju o svim traženim istražnim prostorima mineralnih sirovina,
2. zbirku isprava
3. popis nositelja odobrenja za istraživanje mineralnih sirovina, popis koncesionara za eksploataciju mineralnih sirovina.
 
26. Pravilnik o jedinstvenom informacijskom sustavu i registrima
 
Članak 114. Zakona utvrđuje da ministar nadležan za rudarstvo pravilnikom propisuje :
 
1.    jedinstveni informacijski sustav mineralnih sirovina,
2.    registar odobrenih istražnih prostora mineralnih sirovina,
3.    registar odobrenih eksploatacijskih polja mineralnih sirovina,
4.    proisuje način vođenja evidencije o traženim istražnim prostorima mineralnih sirovina,
5.    propisuje način vođenja zbirke isprava i popisa nositelja odobrenja za istraživanje
mineralnih sirovina, popisa koncesionara za eksploataciju mineralnih sirovina.
 
27. Kaznene odredbe
Članak 128. Zakona propisuje više novčanih kazni a naglašujemo posebno kaznu za prekršaj za fizičku i pravnu osobu i za odgovornu osobu u pravnoj osobi ako se ne plaća novčana naknada za eksploataciju mineralnih sirovina iz članka 61.st.1.
 
Novčanom kaznom u iznosu od 100.000 do 500.000 kuna kaznit će se za prekršaj fizička i pravna osoba ako ne plaća novčanu naknadu za eksploataciju mineralnih sirovina (članak 61. stavak 1.), a za isti prekršaj kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 do 50.000,00 kuna.
 
28. Poslovi županijskih ureda državne uprave od 1. 1. 2011. prenose se na ministarstvo nadležno za rudarstvo
 
Za županijske urede državne uprave i ured Grada Zagreba treba istaći da se od 1. siječnja 2011. prema članku 137. citiranoga Zakona poslovi u vezi s istraživanjem mineralnih sirovina, eksploatacijom mineralnih sirovina, građenjem i uporabom rudarskih objekta i postrojenja za mineralne sirovine iz članka 5. točke 3. ovoga Zakona, prenose na ministarstvo nadležno za rudarstvo tj. na Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva.
 

[1] 1.za energetske mineralne sirovine: fosilne gorive tvari: ugljen (treset, lignit, smeđi ugljen, kameni ugljen), ugljikovodici (nafta, plin i zemni vosak), asfalt i uljni škriljavci; radioaktivne rude; mineralne i geotermalne vode iz kojih se mogu pridobivati mineralne sirovine ili koristiti akumulirana toplina u energetske svrhe, osim mineralnih i geotermalnih voda koje se koriste u ljekovite, balneološke i rekreativne svrhe ili kao voda za piće i druge namjene, na koje se primjenjuju propisi o vodama, 2. mineralne sirovine za industrijsku preradbu: grafit, sumpor, barit, tinjci, gips, kreda, bentonitna glina, kremen, kremeni pijesak, porculanska, keramička i vatrostalna glina, feldspati, talk, tuf, mineralne sirovine za proizvodnju cementa, karbonatne mineralne sirovine (vapnenci i dolomiti) za industrijsku preradbu, silikatne mineralne sirovine za industrijsku preradbu, sve vrste soli (morska sol) i solnih voda, brom, jod, peloidi,4. arhitektonsko-građevni kamen i 5. mineralne sirovine kovina: boksit, živa, zlato u naplavinama, željezni oksidi i hidroksidi i drugi spojevi.
 
[2] za mineralne sirovine za proizvodnju građevnog materijala: tehničko-građevni kamen (amfibolit, andezit, bazalt, dijabaz, granit, dolomit, vapnenac), građevni pijesak i šljunak, ciglarska glina.
 

Vlada Republike Hrvatske na sjednici od 26. lipnja 2009. donijela je Odluku o izmjenama Odluke o minimalnim standardima za decentralizirano financiranje redovite djelatnosti javnih vatrogasnih postrojbi u 2009., Odluku o izmjenama Odluke o minimalnim financijskim standardima za decentralizirano financiranje domova za starije i nemoćne osobe u 2009. godini i Uredbu o izmjenama Uredbe o načinu izračuna iznosa pomoći izravnanja za decentralizirane funkcije jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave za 2009. koje su objavljene u Narodnim novinama broj 76/2009., a stupile su na snagu danom objave tj. 1. srpnja 2009. godine.

U Odluci o izmjenama Odluke o minimalnim standardima za decentralizirano financiranje redovite djelatnosti javnih vatrogasnih postrojbi u 2009.(NN 8/2009 i 76/2009) (u tekstu dalje Izmjene odluke za JVP) izmijenjen je iznos minimalnog financijskog standarda za javne vatrogasne postrojbe za 2009.godinu za rashode koji su decentralizirani na općine i gradove osnivače JVP i to za rashode za zaposlene te za rashode za  materijalne i financijske rashode za JVP i to zbrojno i po pojedinim vrstama rashoda.
 
Minimalni financijski standard za sve navedene decentralizirane rashode JVP u 2009. godini utvrđen je zbrojno za sve općine i gradove su/osnivače u iznosu od 331.057.776 kuna dok je u izvornoj odluci za JVP iz siječnja 2009. iznosio 342.733.859 kuna.
 
Izmjenama odluke za JVP u 2009. izmijenjeni su udjeli određenih vrsta rashoda u ukupnom iznosu financijskih standarda i njihov apsolutni iznos i izvršen njihov raspored po su/osnivačima i to:

• minimalni financijski standard rashoda za zaposlene u 2009. godini utvrđuje se sa 8465/10000 ukupnog iznosa te iznosi 280.225.993 kuna, dok je izvornom odlukom za JVP iz siječnja o.g. bio utvrđen u visini od  8517/10000 ukupnog iznosa i iznosio 291.906.432 kuna
• minimalni financijski standard materijalnih i financijskih rashoda u 2009. godini utvrđuje se sa 1535/10000, te iznosi 50.831.783 kuna, dok je izvornom odlukom za JVP iz siječnja o.g. bio utvrđen u visini od 1483/10000 i iznosio 50.827.427 kuna 

Sukladno navedenom u tablici točke II. provedena je raspodjela financijskih standarda po osnivačima i suosnivačima JVP ovisno o njihovu udjelu i to za rashode za zaposlene, materijalne troškove i financijske rashode i ukupno te zbrojno iznos po županijama gdje su locirani subjekti kako bi se analogno tomu provela i izmjena u Uredbi o izmjenama Uredbe o načinu izračuna iznosa pomoći izravnanja za decentralizirane funkcije jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave za 2009.

U Odluci o izmjenama Odluke o minimalnim financijskim standardima za decentralizirano financiranje domova za starije i nemoćne osobe u 2009. godini (NN 8/2009 i 76/2009 )(u tekstu dalje Izmjene Odluke za domove).

Izmjenama Odluke za domove u 2009. mijenja se samo minimalni financijski standard koji se odnosi na rashode za zaposlene u domovima za starije i nemoćne i njihov raspored po županijama i Gradu Zagrebu. Za ukupno 11.265 korisnika domova planiran je ukupni iznos rashoda za zaposlene za sve domove u županijama i Gradu Zagrebu u ukupnom iznosu od 288.700.000 kuna dok je izvornom Odlukom iz siječnja 2009. taj iznos rashoda za isti broj korisnika iznosio 297.506.000 kuna.

Izmjenom Odluke za domove smanjen je iznos koji se osigurava po korisniku sa 2.201 kuna na 2.136 kuna po korisniku.
 
Sukladno navedenom na temelju kriterija i mjerila iz točaka III., IV., V. i VI. Odluke, ukupni rashodi domova po županijama, odnosno Gradu Zagrebu, za 2009. smanjeni su s prvobitno planiranih 568.704.000 kuna na 559.898.000 kuna i izvršen je odgovarajući raspored po navedenim jedinicama.

Analogno prethodnom izmjene iznosa rashoda provedene su i u tabličnom dijelu točke VIII. Odluke za domove. Planirani prihodi za posebne namjene domova koji se ostvaruju od korisnika doma nisu se promijenili u odnosu na prvobitni plan iz siječnja 2009. i zbrojno su planirani u iznosu od 299.454.000 kuna.
 
Uz prethodno navedene iznose utvrđen je zbrojni iznos razlike sredstava između ukupnih rashoda i planiranih prihoda za posebne namjene za 2009. koje osigurava županija koji je s prvotno planiranih 269.250.000 smanjen na 260.444.000 kuna. Ovisno o kriterijima proveden je i raspored prihoda po županijama.
 
U skladu s Izmjenama Odluke za JVP i Izmjenama Odluke za domove izmijenjeni su i tablični dijelovi Uredbe o načinu izračuna iznosa pomoći izravnanja za decentralizirane funkcije jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave za 2009. godinu (NN 8/09, 43/09 i 76/09) i to : 1. Zbirni pregled sredstava za decentralizirane funkcije i 2009. po županijama iznosi u koloni 5. koji se odnosne na standarde za domove a starije i nemoćne osobe, koloni 7. koja se odnosi na JVP- obveze općina i gradova te iznosi u koloni 8. sveukupne obveze za decentralizirane funkcije; 2. Pregled sredstava za decentraliziranu funkciju vatrogastva po općinama/gradovima –Tablica 3. općine / gradovi

Napomena:

Potanke Izmjene Odluka za JVP i Izmjene Odluke za JVP te Uredbe za 2009. u kojima se vidi raspored minimalnih financijskih standarda po vrstama rashoda planiran po općinama, gradovima i županijama te Gradu Zagrebu može se vidjeti u Narodnim novinama broj 76/2009 ili na www.nn.hr. Maja Lukeš-Petrović, dipl. iur. i dipl. politolog