Tim ne povezuje organizacija, ni procesi, ni tehnologije. Tim povezuju ljudi, a povrh svega njihov voditelj. A još kad je taj voditelj Renato, e onda si osvojio jackpot. Svjestan je Renato da pozicija voditelja traži potpuno drugačiji set vještina i pogled na posao od pozicije programera. Promijeniti svoj vlastiti kod i način funkcioniranja je proces i za njega treba vremena jer „tvoj posao odjednom više nije odrađivanje zadataka, nego potpora članovima tima, ali je onda njihov uspjeh ujedno i tvoj uspjeh.“

Ambasador vrijednosti “timski rad” Renato Mioković radi kao voditelj u Odjelu programiranja skoro pet godina. Iako je u LC došao iz potpuno druge struke i krenuo učiti programirati od nule, to nije ni najmanje usporilo njegov napredak ni pozitivni utjecaj koji je imao na sve s kojima je surađivao.

Sjećaš li se svojih početaka u LC-u?

Iskreno, malo su mi ti prvi dani ostali u magli. Sve ti je tada nepoznato – ljudi, okolina, procesi… Znam da mi je bilo zahtjevno tih prvih par dana i da mi je trebalo vremena da se priviknem. Međutim, sjećam se da su kolege stalno dolazili i pomagali mi, čak i kolege iz drugih odjela. Uz njihovu pomoć sve je bilo lakše, a to je nešto što ti ostane. Definitivno, najjača snaga LC-a su ljudi.

Kako je izgledao tvoj razvojni put u LC-u?

Krenuo sam kao pripravnik te sam neko vrijeme programirao. Postupno sam u nekom trenu počeo preuzimati voditeljske zadatke, dok nisam postao prvo zamjenik voditelja, a na kraju i voditelj tima. U LC-u nikad nisam osjetio strogu hijerarhijsku strukturu u smislu autoritativnog odnošenja nekog na višoj poziciji. Čak i prvih dana na poslu nisam znao tko je voditelj jer smo svi radili zajedno.

Kako je izgledala tvoja tranzicija iz operativnog posla u poziciju voditelja?

Trebalo mi je neko vrijeme da se prilagodim jer je to u konačnici jako drugačiji tip posla. Ne radiš više jedan zadatak, nego njih deset. Isto tako, važnije je da svi zajedno odradimo zadatak, nego da ga ja odradim sam. To je tranzicija s kojom se boriš na početku i jednostavno se moraš prilagoditi. Poanta je da nisi sam. Ponekad bude teško, ali onda se sjetiš: To ćemo mi zajedno riješiti!

To je trenutak kada shvatiš vrijednost timskog rada. Znaš koliko je svatko individualno jak, ali i da su, kad su u dobro sastavljenom timu – najjači. Kad jednom individualcu zapne, dođe drugi i  njih dvoje timski riješe problem. Individualac je bitan, ali tim je taj koji čini razliku. Radim sa stvarno odličnim ljudima, prije svega vrhunskim stručnjacima.

Što te motivira na svakodnevnoj razini?

Kreacija. Kad se upoznaš sa svijetom programiranja i kad nešto kreiraš, upisuješ naredbe, kodove – i to radi! Uhvati te svojevrsno uzbuđenje – „gle to radi, funkcionira, to sam ja napravio!“. Netko se možda izražava tako da radi kipove i na taj način izražava strast i emociju, no za mene je to kod. Pogotovo u našem ERP-u – nekoliko tisuća linija koda, a on to žvače ispod sekunde i izbacuje korisne izvještaje. Većina ljudi zapravo nije svjesna što je u pozadini. Sam čin kreiranja je nešto što mi daje osjećaj zadovoljstva, pogotovo kada ostvarim svoj cilj. Mislim da iz svakog zaduženja koje napravim, napredujem. Rekao bih da me taj dio programiranja uvijek vukao.

Primjećuješ li promjenu u LC-u otkad si se zaposlio?

Jedna od glavnih zadaća voditelja i na što nas se svakodnevno potiče je da detektiramo stvari koje nisu dobre i predložimo načine na koje ih možemo riješiti. Dio toga možemo brzo riješiti, kroz koji sat ili dan, a za neke stvari ipak treba malo više vremena. U šest godina koliko sam tu, imam dojam da su se neke stvari itekako promijenile i to na bolje.

Što je pokretač tvog rasta?

Najbolje se nauči iz prakse, kad te bace u vatru. U početku sam kao voditelj tima ispitivao starijeg kolegu i to je bilo relativno lagano rješenje… do trenutka kad mi on više nije bio dostupan. Onda sam morao istraživati sam pa umjesto sam problem umjesto 35 sekundi rješavao četiri sata. Međutim, nakon toga sam takve probleme rješavao za 45 sekundi. I dalje mislim da je to najbolji način da se nauči. Stresnije je, ali sve ovisi o tome kako se čovjek odnosi prema tome.

Tvoji članovi tima i kolege o tebi imaju isključivo riječi hvale – koji je recept dobrog voditelja?

Nikad nisam smatrao da sam šef, nego sam kolega koji je zaslužan za organizaciju. Svjestan sam da radim s vrhunskim stručnjacima u timu tako da kao njihov voditelj pokušavam ne soliti im pamet oko koda. Više se baziram na to da imaju sve potrebne informacije i dajem podršku ljudima gdje im je ona potrebna. Zato se ne osjećam kao šef, već kolega. U timu imam programere, analitičare i testere – različite uloge u procesu i različite karaktere. Nekom treba možda malo više razgovora, povratnih informacija, a nekima je to previše. Međutim, prilagodiš se svakom od njih, a najvažnije ih je slušati i dati im priliku.

Misliš li da je ova pozicija ambasadora dio tebe ili dio tvoje radne uloge?

U LC-u vlada atmosfera pomaganja koju sam zatekao po dolasku. Međutim, ja također volim pomagati pa mi je vjerojatno zbog toga proces prilagodbe bio lakši. Mislim da je to istovremeno moja karakterna crta i kultura firme.

Na što si ponosan u svom radu?

Tim ljudi s kojima surađujem i kreiram. Mislim da je ključ slušati ljude i dati kvalitetne povratne informacije – o tome kako ih ja vidim, kako oni sebe vide i koji je smjer u kojem žele ići. A to sve zajednički dogovaramo, nisam im nikad ništa nametao. Moja uloga je samo da ih usmjeravam. U tom kontekstu, s godinama sam ih „trenirao“ da me toliko ne trebaju. Primjerice, nastojao sam izbjeći situacije kada me nema da kažu „ne možemo sad to riješiti, pričekat ćemo Renata“. Isto tako, njegovao sam kulturu toleriranja pogrešaka – kad pogriješim, ja to prvi kažem. U suprotnom, netko će potrošiti vrijeme da shvati gdje je greška, a to vrijeme smo mogli iskoristiti da timski pronađemo rješenje.

Na koji način tvoja vrijednost doprinosi LC-u?

Mislim da jedino timskom suradnjom nešto možemo ostvariti. Imamo puno korisničkih zahtjeva, ali svaki projekt je jednako važan. Opisao bih aplikacije kao cvijet koji zalijevamo i koji cijelo vrijeme raste. Ako ne budemo kao tim surađivali na svim razinama, neće biti održivo. Ljudi su takvi da su nastrojeni timskom radu više nego individualnom isticanju.

Koja je tvoja najdraža relax aktivnosti?

Šetnja, a more i zima čine tu šetnju još više opuštajućom.

Kad bi morao izabrati samo jedan uređaj bez kojeg nikako ne bi mogao, što bi to bilo?

Sigurno ćete očekivati da ću reći – računalo, ali uz dvoje male djece i zaposlenu suprugu, spas nam je perlica posuđa. Meni najviše, jer je pranje posuđa bio moj dio posla u domu.

Jedna vrsta hrane bez koje ne možeš?

Hrana u najširem smislu riječi – jako sam nervozan kada sam gladan.