Objave

Živjeti znači doživljavati svijet oko sebe – kroz rad, osjećaje i misli. Nerijetko kroz dan prolazimo u stanju nesvjesnosti svojih emocija jer smo prenatrpani obavezama zbog kojih se „ne stignemo“ posvetiti sebi samima. Kada radimo nešto što nas motivira lako možemo reći: „Evo, ovo sam ja, ovo je za mene važno i sretan/na sam dok to radim!“. Važno je pronaći „ispušne ventile“ s kojima ćemo si dozvoliti osjećaj slobode i ispunjenosti.

Psiholog Mihaly Csikszentmihalyi, koji se posebno bavio proučavanjem sreće, definirao je potpuno stanje sreće kao „iskustvo flow-a“. Flow je trenutak potpune očaravajuće obuzetosti nekom aktivnošću. Očituje se u intenzivnoj fokusiranosti pojedinca na ono što radi pri čemu gubi pojam o vremenu (vrijeme kao da leti) i ima osjećaj potpune sreće dok to radi“.

Iskustvo flow-a je subjektivno i ovisi o pojedincu. Najčešće o tim iskustvima govore umjetnici, znanstvenici, sportaši. Međutim, neki ljudi doživljavaju flow spontano, obavljajući svakodnevne aktivnosti poput slikanja, pisanja, sviranja, pjevanja, čitanja, tijekom igranja šaha ili izrade dekorativnih stvari, pa i čak tijekom glačanja ili pranja posuđa.

Ništa bez ciljeva

Kako bi postigli i/ili održali flow, važno je postaviti ciljeve koji će nas dovoljno motivirati, a neće nam predstavljati preveliki izazov. Uz knjizi The Art of Impossible: A Peak Performance Primer, Steven Kotler objašnjava kako je najbolji način za postizanje flow-a određivanje ciljeva aktivnosti koje su za najmanje četiri posto iznad razine trenutnih razvijenih vještina. To znači da cilj ne smije biti ni prezahtjevan ni dosadan jer tada ne postižemo flow i gubimo motivaciju.

Zato, uzmite vremena za sebe, danas. Ne sutra! Danas! Pronađite, ako već niste, aktivnosti koje vas ispunjavaju, koje vam daju do znanja da ste živi, koje prožimaju cijelo vaše biće, čine vas sretnima i podsjećaju koliko je zapravo ovaj svijet lijep. I unatoč svim problemima, nepravdama, negativnim iskustvima koje život nosi, kad pogledamo unatrag, u našim je životima puno više stvari zbog kojih možemo biti sretni.

Davanje (i primanje) povratne informacije je vještina i uči se kao i svaka druga. Tako treba znati dati, ali i primiti, kako pozitivnu tako i negativnu povratnu informaciju.

“Ako ništa ne govorim, znači da je sve dobro.” Feedback se često u praksi daje isključivo kada nešto nije bilo u skladu s očekivanjima. Izostavljanje pozitivne povratne informacije umanjuje vjerojatnost da će osoba ponoviti to ponašanje u budućnosti jer ne zna da je nešto napravila dobro.

“Ne želim ništa reći jer će se naljutiti na mene.” S druge strane, izostavljanje negativne povratne informacije povećava vjerojatnost da će se isti propusti ponoviti u budućnost, a zamjeranje s vremenom rasti i naštetiti odnosu.

Povratne informacije, kako bi bile korisne, a uz što manju vjerojatnost povrede, moraju:

  • biti konkretne i specifične
  • biti usmjerene na ponašanje, a ne osobinu
  • sadržavati i pozitivnu i negativnu povratnu informaciju
  • opisivati, a ne procjenjivati

Iako nije lako dati kvalitetan feedback, još je veći izazov primiti povratnu informaciju (i ne shvatiti to osobno)

Feedback nas vrlo brzo može izbaciti iz ravnoteže i uvesti u vrtlog samopropitivanja i neugodnih emocija, posebice ako se radi o povratnom odgovoru koji je negativan.

Pritom je bitno razumjeti da je u velikom dijelu situacija kritika odraz osobe koja ju daje, a ne osobe kojoj je namijenjena, posebice ako se radi o osobi koja nas ne poznaje dobro. Primjerice, vozač koji trubi i blica u automobilu iza nas, vjerojatno bi jednako tako reagirao da je netko drugi na našem mjestu. Tako reagira jer mu se žuri, a ne zbog naših vozačkih sposobnosti.

Idući put kada primite negativnu povratnu informaciju, probajte odgonetnuti motiv druge osobe i postaviti si pitanje bi li jednako reagirala da je netko drugi na vašem mjestu. Ako je odgovor DA, taj feedback treba uzeti s velikom rezervom.  U tom slučaju se primjenjuje ona izreka: It’s not you, it’s me 🙂

Ako je odgovor NE te se i dalje osjećate loše, vjerojatno se radi o vašoj već postojećoj povredi ili nesigurnosti. U tom slučaju budite strpljivi i empatični prema sebi te odlučite hoćete li, i u kojoj mjeri, prihvatiti tu povratnu informaciju. Možda je zaista u pozadini feedbacka dobra namjera?

O kojoj god da se situaciji radi, jedna je konstanta – vaša vrijednost. Neovisno o tome vide li ju (i komuniciraju) drugi ili ne, ona se ne mijenja.

Nova godina simbol je novih početaka, novih navika, novih prilika. Iako je to samo jedan dan u godini, njegova simbolika značajna je većini ljudi. Međutim, jednu konstantu prenosimo iz 31.12. u 1.1. – sebe same.

Kako bismo zaista zakoračili unaprijed u Novu godinu, dva procesa pritom su neizbježna – opraštanje i zahvalnost. Teško ostvarena postignuća, neočekivana prijateljstva, novi posao, neplanirana putovanja, novi član obitelji i slični događaji automatski izazivaju sreću i zahvalnost u nama.

No, zahvalnost nije posljedica samo velikih, sretnih događaja. Zahvalnost je stil života. Svaki dan možemo na nečemu biti zahvalni i naš je izbor hoćemo li svjesno primjećivati i cijeniti upravo ono pozitivno u vlastitome životu i svijetu. Osim povećanja subjektivne dobrobiti, prakticiranje zahvalnosti u brojnim je istraživanjima povezano s socijalnim, emocionalnim i zdravstvenim benefitima.

Nimalo laki zadaci

Uvesti zahvalnost u svoj život kao naviku sigurno nije lagan zadatak. No, oprost je možda još i teži, bilo da je namijenjen prijateljima, kolegama, obitelji ili samima sebi. Dubinski, iskren, autentičan oprost jedini je način za zakoračiti u iduću godinu bez zamjeranja, ljutnje, tuge, patnje i ostalih utega koji nas vuku unazad.

Refleksija na kraju godine može biti pravo bogatstvo – ljudi koji su nas okruživali, emocije koje smo osjećali, trenuci koje smo proživjeli… i dobri i loši, čine nas osobom kakva jesmo danas. Stoga, dok se pozdravljate od stare godine, nemojte joj zaboraviti zahvaliti i oprostiti!

Sretan Vam Zdravi dan u još sretnijoj Novoj godini!

Vaš HR