Jeste li se ikada zapitali što bi bilo da Pepeljuga nije izgubila svoju staklenu cipelicu?  Kakav bi kraj bajka imala, bi li uopće upoznala svog princa, bi li to bilo na balu tijekom večeri ili, pak, nekad za devet života, bi li to uopće bio princ ili samozatajni pučanin? Tko zna, mogućnosti je bezbroj, samo što o njima ne razmišljamo jer smo naviknuti pričati priče na uobičajen način.

Identično se ponašamo i u našim životima. Radimo i odrađujemo stvari onako kako smo naučili. Odbijamo sagledati situaciju iz neke druge perspektive koja bi nam potencijalno puno više pomogla u pronalasku kvalitetnog rješenja. Svaki problem, ali i svaka priča mogu biti ispričani na sto i jedan način, a sposobnost da tu istu priču sagledamo s druge strane možemo povezati s razvijanjem kritičkog mišljenja o kojem smo ranije pisali, ali i s razvijanjem sposobnosti šire slike.

Prepoznavanje drugačijih prilika

Da je naša Pepeljuga imala širu sliku o mogućim drugačijim pristupima, sigurni smo, puno bi brže došla do svog princa. Ne sagledavajući problem iz različitih perspektiva, ne propitujući se „zašto je nešto takvo kakvo je“ i ne gledanje kako na što utječe, ograničavamo se u pronalasku rješenja, ali i shvaćanju samog problema.

Kada promatramo širu sliku nekog problema ili radnog zadatka, važno je da se zapitamo sljedeća pitanja:

  • što je zaista potrebno
  • koje su sve mogućnosti
  • kako se različiti djelići slike koje ja vidim, uklapaju u cijelu priču
  • hoće li moje rješenje biti jasno i shvatljivo?

Razvijanje šire slike ključno je za uspješno poslovanje jer prepoznavanje drugačijih prilika, ali i razumijevanje kako različiti aspekti poslovanja međusobno utječu, pomaže u donošenju boljih, jasnijih i razumljivih rješenja. Podsjetimo se, ne mora Pepeljuga uvijek izgubiti svoju cipelicu samo zato što priča tako kaže.