Objave

KATARINA DOŠEN, AMBASADORICA VRIJEDNOSTI ‘PROFESIONALNOST’: ‘Učite, ulažite u učenje i trudite se, jer bez toga nema razvoja’

Nije mala stvar kad te kolege s posla dvije godine za redom biraju za ambasadoricu vrijednosti “profesionalnost”. A upravo to dogodilo se našoj kolegici Katarini Došen iz Odjela računovodstvenih projekata. Iako će Katarina skromno isticati tim u svom radu, ponovni izbor za ambasadora svjedoči u prilog činjenici da je, kako to kažu njene kolege, doista posebna.

Prema njihovom mišljenju Katarina je “profesionalna do bola” i “topla osoba koja je uvijek spremna pomoći I dati savjet”. “Njeno znanje, iskustvo, smirenost i staloženost svakako pridonose profesionalnosti”, opisuju je u ekipi i dodaju: “Definitivno kolegica za poželjeti. Vesela, marljiva a isto tako i odgovorna. To je naša Kate!”

Zbog svega toga i mi smo ponosni na našu Katarinu i na činjenicu da imamo takve LC-ovce. Sve je to i više nego vrijedan razlog za još jedan razgovor s Katarinom. Evo što nam je rekla nakon drugog izbora.

Već dvije godine za redom kolege su te birale za LC-ovu perjanicu vrijednosti „profesionalnost“. Lani si nam rekla da te izbor šokirao s obzirom da po tvom mišljenju brojni zaslužuju tu titulu, što sad kažeš?

Prošle me je godine iznenadio odabir jer i dalje vjerujem da svi mi imamo ovu vrijednost, ali biti i drugu godinu zaredom izabrana za ambasadora profesionalnosti, iskreno, još mi je veći šok. Mislila sam da je odabir što se tiče mene prošle godine bio slučajan tako da sam ove godine bila još više iznenađena. Sad to ipak nosi veću vrijednosti i jako sam zahvalna što me kolege tako vide i vrednuju jer jednako tako ja vidim svakog od njih.

Koliko ti je u radu općenito važna podrška kolega?

To je temelj svega, vjerujem da se bez tima u većini situacija ni jedan posao ne može odraditi na najvišem nivou. U našem poslu, u kojem je osnovni dio kvalitetna suradnja s korisnicima, jako je važno da jedni drugima pomažemo, imamo dobru komunikaciju i možemo zajedno raditi kako bismo došli do najboljih rješenja. Najveća vrijednost koju možeš imati u poslu je podrška kolega i dobar tim. Više glava uvijek bolje razmišlja i radi, a kad uz to dodamo i da jedni drugima čuvamo leđa i radimo zajedno, a ne jedni protiv drugih, onda ništa ne može ispasti loše.

A što ti je najdraže u radu s korisnicima, imaš li nekih situacija koje posebno pamtiš?

Najljepše je kad ti netko od korisnika iskreno kaže „hvala“ jer znaš da si mu pomogao i da netko vrednuje to. Meni činjenica da nekome mogu pomoći, olakšati rad i na kraju vidjeti da su naša rješenja stvarno dobro implementirana u rad korisnika zaista pruža određenu satisfakciju i gura me u poslu, da budem bolja sutra.

Nemam neke konkretne situacije koje isključivo pamtim jer mi je to iskreno „hvala“ koje dobijem od korisnika i njihovo olakšanje kada vide izlaz u problemu najvažnije.

Kazala si nam da je ključ tvoje profesionalnosti u strpljenju i individualnom pristupu, jesi li u proteklih godinu dana došla do nekih novih spoznaja?

Dođem do nekih novih spoznaja svakog dana, a kamoli ne u godinu dana. No, kada bih morala izdvojiti nešto posebno onda bih zaista rekla da i dalje vjerujem da su strpljenje, upornost i individualni pristup najvažniji.

Profesionalnosti nema bez edukacija i općenito ulaganja u znanje na svim razinama. Reci nam što je tebi najdraže što si dosad naučila u LC-u? Koje novo znanje te najviše razveselilo?

Slažem se. I zaista nastojim što više učiti, a LC pruža velike mogućnosti za dodatne edukacije. Veseli me stjecanje novih znanja jer vjerujem da je učenje najvažnije, ne samo u ovom već u svakom poslu. Osobno sam prošla razne edukacije i na njih gledam kao na velike pluseve koji samo dodaju vrijednost mojoj profesionalnosti u radu.

Kad bi imala priliku učiti nešto što baš želiš i od osobe od koje želiš kakav bi bio tvoj izbor?

Ako govorimo o privatnom životu, roditelji su tu uvijek primarni i od njih uvijek mogu nešto naučiti, posavjetovati se o problemima s kojima se susrećem. Kada razmišljam što bih još voljela naučiti u poslovnom svijetu, onda je to edukacija na području informatičke pozadine naših aplikacija.

Kad bi danas kao pravi profić savjetovala nove naraštaje koji tek ulaze u poslovnu zajednicu što bi im poručila?

Učiti, učiti i samo učiti. Bez učenja, ulaganja u učenje i truda nema razvoja. Danas je stvarno važno biti u korak sa svime što se događa jer se sve tako brzo mijenja da svaki dan imaš priliku naučiti nešto što jučer nisi znao. Ulaganje u svoje znanje i u samog sebe je ključ svega.

Katarinin intervju prilikom prvog izbora za ambasadoricu možete pročitati OVDJE.

DIJANA SPITZER, AMBASADOR VRIJEDNOSTI MEĐULJUDSKI ODNOSI: „Stalo mi je do mojih kolega, nismo tu jedni za druge samo od 8 do 16“

Otvorena komunikacija, brižnost i suosjećajnost, entuzijazam – značajke su to koje njegujemo u međuljudskim odnosima u LC-u i zahvaljujući kojima imamo pozitivnu radnu atmosferu i kvalitetnu suradnju. No, ujedno su to značajke koje, prema mišljenju LC-ovaca, najbolje opisuju našu kolegicu Dijanu Spitzer.

Dijana radi kao viši analitičar u Odjelu analitičkih projekata i u LC-u je više od 18 godina. Počela je kao specijalist za korisničku podršku, a potom je napredovala. Upoznavajući način rada, korisnike, njihove potrebe i naše aplikacije, Dijana je postala vrstan analitičar i dragocjen nam je izvor informacija kod povezivanja potreba korisnika i razvoja aplikacija.

Kako se odvijao njen put u LC-u, zašto su je kolege izabrale za ambasadora vrijednosti “međuljudski odnosi” i tko je Dijana osobno otkrivamo u nastavku.

Više od 18 godina si s nama. Sjećaš li se svog prvog radnog dana u LC-u?

Da, kako ne. Došla sam u trapericama i vesti (smijeh). Meni je to bila najnormalnija „obleka“ za posao. Tada nisam znala da treba biti ipak malo formalnije odjeven jer ponekad imamo i neplanirane posjete korisnicima. Primjerice, kad iznenada morate na neku obuku. Danas kolegama koji dolaze ukažemo na malo formalniji dress code. Ne mora to biti odijelo, ali ipak nešto formalnije kako ne bi došli u podrapanim trapericama. Sjećam se i da su prostori drugačije izgledali. Uz mene su sjedili još jedna kolegica i kolega koji je u međuvremenu otišao u mirovinu. Sjećam se svega.

Kako to da si odlučila doći u LC?

Ja sam prije dolaska bila korisnik LC-ovih usluga i poznavala sam ljude koji su vodili tvrtku. Jednog dana su me pozvali da prijeđem. U tvrtki u kojoj sam u tom trenutku radila bilo nas je troje i situacija mi se činila malo nestabilnom. Ovaj posao mi se činio sigurniji i dao mi je priliku da radim ono što poznajem, samo s druge strane. Vidjela sam da se LC dobro razvija i ide u dobrom smjeru i odlučila sam prijeći. Odluku sam donijela pred Božić, no još sam mjesec dana odradila u staroj firmi kako bih bila korektna prema kolegama.

Kako su izgledali prvi radni dani?

Mentor mi je bila kolegica tada zadužena za maloprodaju i veleprodaju. Jedan dan mi je donijela neke papire i rekla da ću s njima malo vježbati. Na moje traženje da mi pojasni, rekla je da ću vježbati unositi dokumente. Velim ja njoj: ‘Zaveži mi jednu ruku, zatvori mi oči, ja ću ti to na pamet unijeti. Ja već deset godina unosim te tvoje papire“. Ona me gledala u čudu, a onda sam je tražila da mi da konkretan posao.

Tada je kolega, koji je sjedio do mene, preuzeo i pokazao mi što se to događa u pozadini i što trebam raditi, odnosno što je ono što korisnik od mene očekuje. Tu sam počela upoznavati bazu i sučelja aplikacija koja prije nisam vidjela.

Oni su htjeli polako…

Da, pa to tako uvijek ide, u početku polako kako bismo naučili. No, ja baš nisam bila nova u svemu i devet godina sam unosila podatke na kojima sam trebala samo vježbati. Tako da kod mene nije bilo potrebe za vježbanjem. I onda sam polako krenula, preuzela jednu, drugu, treću aplikaciju…dok mi jedan dan nisu došli i rekli da ću održati obuku za korisnika.

I kako je ta prva obuka prošla?

Prvo sam se začudila. No, obuka je prošla super. Uvijek kolegama kažem neka imaju na umu da su oni ti koji imaju znanje. S tom spoznajom lakše se radi i nema problema.

Jesi li imala tremu?

Nisam, više me brinulo da mi se nešto ne sruši, da sustav ne zakaže dok traje školica. Ali nije to nuklearna fizika, već samo edukacija (smijeh).

Što si konkretno radila na početku?

Radila sam u podršci korisnicima. Dok se mi kao podrška nismo oformili,  s korisnicima su kontaktirali programeri. U podršci nas je bilo deset. Bili smo podijeljeni po korisnicima. Primjerice, profitni korisnici su imali određeni set aplikacija i njih sam pokrivala ja, druge kolegice su pokrivale proračunske korisnike koji imaju drugi set aplikacija i tako. Uskakali smo jedni drugima, ali smo imali tu neku grubu podjelu po tipu korisnika. Radili smo tad i testiranja i implementacije. To se kasnije promijenilo.

Kako je bilo raditi te tehničke stvari?

Prije je to bilo jednostavno, nije bilo kao sada servisa i pipkavih poslova. Kasnije se to razgranalo. Bilo je lakše i jednostavnije, jer su i baze bile jednostavnije.

I s bazama si bila upoznata?

Da, rasteš s time. U početku sam morala poznavati bazu kako bih mogla sama odrađivati neke sitne popravke, a ne oslanjati se za sve na programere. Tada nam je kolega, koji je bio i programer, napravio alate da nam olakša te sitne popravke. Nekome poznavanje baze nikad nije trebalo, meni je za moj posao trebalo. Zbog toga mi je i danas lakše raditi. Sve bolje razumijem, od strukture podataka i tablica pa do cjelovite strukture sustava. Imam širinu. Mogu sama popraviti manji problem.

Je li se tvoj posao mijenjao unatrag 20 godina, izuzmemo li ovaj dio u kojem je tvrtka rasla i dobivala nove odjele?

Uvijek sam bila u podršci korisnicima, u većoj ili manjoj mjeri. Prvih godina se nisam micala s telefona, onda dođe do zasićenja pa kreneš dalje, radiš analize, napraviš neku doradu, pomogneš programerima i možeš to raditi jer znaš kako nešto funkcionira. Ali sve se to uvijek vrti oko podrške korisniku. Nikad ni ne bih željela izgubiti kontakt s korisnikom, jer znam što to za njih znači. Nekad sam i sama bila korisnik i znam što znači javiti se nekome na telefon u trenutku kad nešto zapne. Bolje ih razumijem, i njih i program. Korisnici imaju i korisne ideje i treba ih i saslušati jer njihova ideja može biti korisna, kako za njih tako i za nekog drugog. Zbog toga nikad ne bih htjela izgubiti taj doticaj sa stvarnim sektorom, jer kroz taj kontakt rastemo zajedno – mi, korisnici i aplikacije. Uz korisnike vidiš što si dosad napravio, kako se to primjenjuje i koju dobrobit od toga svi imamo.

U kojem trenutku si prešla na poziciju analitičara?

U trenutku kada se razvio Odjel analitičara.

I na što danas kao analitičar trošiš najviše vremena?

Ostala sam i dalje u kontaktu s korisnicima, ali radim i analize i rješavam nedostatke. Da mi se ne sviđa moj posao ne bih ga radila. Imala sam ponuda, međutim nikad nisam otišla.

Što te motivira?

Uvijek sam radila u timu s ljudima s kojima sam voljela raditi. Svaka čast svim drugim vrijednostima u LC-u, ali međuljudski odnosi su najsnažniji. Nisam dosad radila ni u jednom odjelu u kojem nismo svi bili bliski. Poznajemo si i obitelji i družimo se. Nikad mi se još nije dogodilo da ujutro ne želim doći na posao. I to mi se nekako čini najveća vrijednost LC-a. Meni su međuljudski odnosi najvažniji i jako mi je važno da dođem ujutro na posao i da me nitko ne gleda preko nišana, da se dobro osjećam. Ako sam ljuta i ako vičem zbog nečeg da oni razumiju zašto ja to radim i da me podržavaju. Mi se uvijek organiziramo tako da napravimo najbolje što možemo. Da radiš posao koji voliš najviše na svijetu, ali nisi u dobrom okruženju, nećeš ga moći dugo raditi. Meni je važno da se dobro osjećam.

Zašto je OAP najveseliji ured?

Nemam posebno objašnjenje za to. Nekako smo se našli. Meni je stalo do mojih kolega. Nismo tu samo od 8 do 16, mi dijelimo i dobre i loše trenutke, pomažemo jedni drugima. Takvi smo. Trudimo se uklopiti i nove ljude kako bi se dobro osjećali. Ako se čovjek dobro osjeća pri radu i u okruženju u kojem radi, onda i posao dobro funkcionira.

Misliš li da je pozicija ambasadora vrijednosti više dio tebe ili tvoje radne pozicije?

Možda čak više dio mene, jer sam oduvijek nekako rame za plakanje. Teško se otvaram drugima, ali meni se ljudi uvijek otvore. Mislim da se ne možeš na ovoj poziciji pretvarati. Ja sam u poziciji da pomognem i to činim. Smatram da znanje ne treba čuvati, treba ga dijeliti. Ima nešto i u poziciji, ali moraš biti i takva osoba. Ne smije te živcirati kad te kolega tri puta dođe pitati istu stvar. Mene to nikad ne živcira. Uvijek se postavim u njegovu poziciju. Nekome treba više, nekome manje. Vidi li čovjek da mu želiš pomoći, sigurno će to vratiti u nekom trenutku.

Da ne radiš ovo, što bi drugo radila?

Nešto slično, ne bih radila recimo na šalteru u banci, ali bi mi posao bio vezan uz nekakve brojke ili uz korisnike. Nikad nisam patila za velikom karijerom, željela sam da se dobro osjećam. Novac mi nije najvažniji, on jest važan, jer bez njega ne možemo živjeti no nije primaran. Novac nije ono što nas određuje. Primjerice, imamo automobil. Služi nam da nas odveze od točke A do točke B. Hoće li to biti Fiat Panda ili neki Audi, meni je svejedno. I dalje me mora odvesti od točke do točke.

Kad bi morala izabrati samo jednu aplikaciju ili uređaj bez kojeg ne bi mogla, što bi to bilo?

Mislim da bi to bio WhatsApp. To mi je sredstvo komunikacije, što poslovne, grupne, privatne… Posebno kad su kolege u pitanju. Recimo, kad idem na godišnji nemam ni struje ni ničega, ali napunim mobitel i kolege znaju u kojem me trenutku mogu dobiti (smijeh). Mislim da je to korisna aplikacija.

Trik za preživljavanje i snalaženje u modernom svijetu?

Snalažljivost, moraš znati nešto napraviti rukama. Ako ti negdje nešto zapne, recimo u nekom kanalu, moraš pronaći neku špagu ili žicu da to izvučeš. Možda je to moje viđenje odraz dugogodišnjeg života s mojim suprugom, koji će se snaći u bilo čemu. I osmjeh, ne smiješ dopustiti da te pregaze. U modernom svijetu svi trče za karijerama, poslovima i zaborave na sebe, zaborave tko su i što ih veseli. Znači, moraš biti praktičan ali i povremeno stati i pitati se što te veseli.

Što tebe veseli i opušta?

Nigdje ne idem bez knjige. Uz sebe uvijek imam e-book i uvijek mogu čitati. Sadrži 1300 knjiga, valjda. Stalno čitam, čim uđem u tramvaj tražim stolicu da sjednem i čitam. Vozila se tri ili 33 stanice, uvijek čitam… dok čekam tramvaj, dok čekam kod doktora.. to je nekakav moj odmor za mozak. Ono što čitam ovisi o raspoloženju.

Eto odgovora na pitanje što bi bila da ne radiš ovo. Bila bi knjižničarka

(smijeh) Da, vjerojatno. To me veseli i to bi mi bilo zanimanje koje bi me veselilo.

A koja ti je najdraža knjiga?

Nemam je. U nekom trenutku su mi najbolji ruski klasici, u drugom babasti ljubići. Ali volim i dječje, te mogu uvijek čitati… od Malog princa pa na dalje. Primjerice svakih pet do šest godina ponovno pročitam nešto od Zagorke, recimo Gričku vješticu.

Poželiš li ikad odustati?

Ne, ne, ne. Ne razumijem one koji odustaju. Kad ti neki smjer ne odgovara, promijeniš nešto. Uvijek se pojavi neka nova prilika. Ne vidim smisao odustajanja.

RENATO MIOKOVIĆ, AMBASADOR VRIJEDNOSTI ‘TIMSKI RAD’: ‘Tim je taj koji čini razliku, kad smo u timu onda smo najjači’

Tim ne povezuje organizacija, ni procesi, ni tehnologije. Tim povezuju ljudi, a povrh svega njihov voditelj. A još kad je taj voditelj Renato, e onda si osvojio jackpot. Svjestan je Renato da pozicija voditelja traži potpuno drugačiji set vještina i pogled na posao od pozicije programera. Promijeniti svoj vlastiti kod i način funkcioniranja je proces i za njega treba vremena jer „tvoj posao odjednom više nije odrađivanje zadataka, nego potpora članovima tima, ali je onda njihov uspjeh ujedno i tvoj uspjeh.“

Ambasador vrijednosti “timski rad” Renato Mioković radi kao voditelj u Odjelu programiranja skoro pet godina. Iako je u LC došao iz potpuno druge struke i krenuo učiti programirati od nule, to nije ni najmanje usporilo njegov napredak ni pozitivni utjecaj koji je imao na sve s kojima je surađivao.

Sjećaš li se svojih početaka u LC-u?

Iskreno, malo su mi ti prvi dani ostali u magli. Sve ti je tada nepoznato – ljudi, okolina, procesi… Znam da mi je bilo zahtjevno tih prvih par dana i da mi je trebalo vremena da se priviknem. Međutim, sjećam se da su kolege stalno dolazili i pomagali mi, čak i kolege iz drugih odjela. Uz njihovu pomoć sve je bilo lakše, a to je nešto što ti ostane. Definitivno, najjača snaga LC-a su ljudi.

Kako je izgledao tvoj razvojni put u LC-u?

Krenuo sam kao pripravnik te sam neko vrijeme programirao. Postupno sam u nekom trenu počeo preuzimati voditeljske zadatke, dok nisam postao prvo zamjenik voditelja, a na kraju i voditelj tima. U LC-u nikad nisam osjetio strogu hijerarhijsku strukturu u smislu autoritativnog odnošenja nekog na višoj poziciji. Čak i prvih dana na poslu nisam znao tko je voditelj jer smo svi radili zajedno.

Kako je izgledala tvoja tranzicija iz operativnog posla u poziciju voditelja?

Trebalo mi je neko vrijeme da se prilagodim jer je to u konačnici jako drugačiji tip posla. Ne radiš više jedan zadatak, nego njih deset. Isto tako, važnije je da svi zajedno odradimo zadatak, nego da ga ja odradim sam. To je tranzicija s kojom se boriš na početku i jednostavno se moraš prilagoditi. Poanta je da nisi sam. Ponekad bude teško, ali onda se sjetiš: To ćemo mi zajedno riješiti!

To je trenutak kada shvatiš vrijednost timskog rada. Znaš koliko je svatko individualno jak, ali i da su, kad su u dobro sastavljenom timu – najjači. Kad jednom individualcu zapne, dođe drugi i  njih dvoje timski riješe problem. Individualac je bitan, ali tim je taj koji čini razliku. Radim sa stvarno odličnim ljudima, prije svega vrhunskim stručnjacima.

Što te motivira na svakodnevnoj razini?

Kreacija. Kad se upoznaš sa svijetom programiranja i kad nešto kreiraš, upisuješ naredbe, kodove – i to radi! Uhvati te svojevrsno uzbuđenje – „gle to radi, funkcionira, to sam ja napravio!“. Netko se možda izražava tako da radi kipove i na taj način izražava strast i emociju, no za mene je to kod. Pogotovo u našem ERP-u – nekoliko tisuća linija koda, a on to žvače ispod sekunde i izbacuje korisne izvještaje. Većina ljudi zapravo nije svjesna što je u pozadini. Sam čin kreiranja je nešto što mi daje osjećaj zadovoljstva, pogotovo kada ostvarim svoj cilj. Mislim da iz svakog zaduženja koje napravim, napredujem. Rekao bih da me taj dio programiranja uvijek vukao.

Primjećuješ li promjenu u LC-u otkad si se zaposlio?

Jedna od glavnih zadaća voditelja i na što nas se svakodnevno potiče je da detektiramo stvari koje nisu dobre i predložimo načine na koje ih možemo riješiti. Dio toga možemo brzo riješiti, kroz koji sat ili dan, a za neke stvari ipak treba malo više vremena. U šest godina koliko sam tu, imam dojam da su se neke stvari itekako promijenile i to na bolje.

Što je pokretač tvog rasta?

Najbolje se nauči iz prakse, kad te bace u vatru. U početku sam kao voditelj tima ispitivao starijeg kolegu i to je bilo relativno lagano rješenje… do trenutka kad mi on više nije bio dostupan. Onda sam morao istraživati sam pa umjesto sam problem umjesto 35 sekundi rješavao četiri sata. Međutim, nakon toga sam takve probleme rješavao za 45 sekundi. I dalje mislim da je to najbolji način da se nauči. Stresnije je, ali sve ovisi o tome kako se čovjek odnosi prema tome.

Tvoji članovi tima i kolege o tebi imaju isključivo riječi hvale – koji je recept dobrog voditelja?

Nikad nisam smatrao da sam šef, nego sam kolega koji je zaslužan za organizaciju. Svjestan sam da radim s vrhunskim stručnjacima u timu tako da kao njihov voditelj pokušavam ne soliti im pamet oko koda. Više se baziram na to da imaju sve potrebne informacije i dajem podršku ljudima gdje im je ona potrebna. Zato se ne osjećam kao šef, već kolega. U timu imam programere, analitičare i testere – različite uloge u procesu i različite karaktere. Nekom treba možda malo više razgovora, povratnih informacija, a nekima je to previše. Međutim, prilagodiš se svakom od njih, a najvažnije ih je slušati i dati im priliku.

Misliš li da je ova pozicija ambasadora dio tebe ili dio tvoje radne uloge?

U LC-u vlada atmosfera pomaganja koju sam zatekao po dolasku. Međutim, ja također volim pomagati pa mi je vjerojatno zbog toga proces prilagodbe bio lakši. Mislim da je to istovremeno moja karakterna crta i kultura firme.

Na što si ponosan u svom radu?

Tim ljudi s kojima surađujem i kreiram. Mislim da je ključ slušati ljude i dati kvalitetne povratne informacije – o tome kako ih ja vidim, kako oni sebe vide i koji je smjer u kojem žele ići. A to sve zajednički dogovaramo, nisam im nikad ništa nametao. Moja uloga je samo da ih usmjeravam. U tom kontekstu, s godinama sam ih „trenirao“ da me toliko ne trebaju. Primjerice, nastojao sam izbjeći situacije kada me nema da kažu „ne možemo sad to riješiti, pričekat ćemo Renata“. Isto tako, njegovao sam kulturu toleriranja pogrešaka – kad pogriješim, ja to prvi kažem. U suprotnom, netko će potrošiti vrijeme da shvati gdje je greška, a to vrijeme smo mogli iskoristiti da timski pronađemo rješenje.

Na koji način tvoja vrijednost doprinosi LC-u?

Mislim da jedino timskom suradnjom nešto možemo ostvariti. Imamo puno korisničkih zahtjeva, ali svaki projekt je jednako važan. Opisao bih aplikacije kao cvijet koji zalijevamo i koji cijelo vrijeme raste. Ako ne budemo kao tim surađivali na svim razinama, neće biti održivo. Ljudi su takvi da su nastrojeni timskom radu više nego individualnom isticanju.

Koja je tvoja najdraža relax aktivnosti?

Šetnja, a more i zima čine tu šetnju još više opuštajućom.

Kad bi morao izabrati samo jedan uređaj bez kojeg nikako ne bi mogao, što bi to bilo?

Sigurno ćete očekivati da ću reći – računalo, ali uz dvoje male djece i zaposlenu suprugu, spas nam je perlica posuđa. Meni najviše, jer je pranje posuđa bio moj dio posla u domu.

Jedna vrsta hrane bez koje ne možeš?

Hrana u najširem smislu riječi – jako sam nervozan kada sam gladan.

 

TOMISLAV TKALČEVIĆ, AMBASADOR VRIJEDNOSTI ‘RAZVOJ I NAPREDOVANJE’: ‘U LC-u se cijeni kvaliteta rada, inovativnost i kreativnost, a to je jako motivirajuće’

,

Trebaš konstruktivan savjet? Zapeo si i dobro bi ti došao pogled iz drugog kuta? Ili pak doza humora da olakša onu fazu kad „stvarno ne razumiješ zašto ne funkcionira“? Sve to možeš dobiti od našeg Tomislava!

Tomislav Tkalčević zaposlen je na poziciji Starijeg razvojnog programera gdje su mu razvoj i usavršavanje sastavni dio, ne samo naziva pozicije, već i svakodnevnog rada. Kod njega nema zone komfora – svako zaduženje zahtijeva dozu istraživanja, a upravo je to ono što ga najviše motivira. U LC je došao prije gotovo osam godina na poziciju mid developera. Od tada je prošao cijelu putanju napretka, postao voditelj tima te na kraju zaključio da je najsretniji kad upravlja kodom, a ne ljudima. Zbog toga se danas posvećuje istraživanju i razvoju frameworka, gdje se u potpunosti pronašao.

Koliko godina se baviš programiranjem?
Ukupno 18 godina, od toga skoro 8 u LC-u.

Sjećaš li se svog prvog radnog dana u LC-u?
Da, dosta je uhodana procedura onboardinga u LC-u. Imamo dosta dokumenata i procedura, a uz to i aktivan proces učenja kroz mentorstvo. Tako da sam odmah krenuo prvi dan na konkretne radne zadatke, a mentori su mi bili odlični.

Jesi li u LC-u mijenjao pozicije na kojima si radio?
Jesam, zapravo je ovo bilo jako dinamičnih osam godina. Prvo sam tri godine bio full-stack developer. Nakon toga sam postao team lead i na toj poziciji sam bio dvije godine, a onda sam shvatio da mi više odgovora biti „čisti“ developer. Htio sam se baviti više kodom, a manje upravljanjem ljudima. Mislim da mi je management išao dobro, ali ovako sam zadovoljniji. Na kraju sam prešao u ORT odjel gdje mi je posao još dodatno tehničke prirode. Bavimo se istraživanjem i razvojem frameworka. Tu sam se zapravo pronašao.

Na koji način si se razvijao tijekom ovih osam godina?

Uvijek sam se trudio raditi na zaduženjima koja su mi bila kompleksna u tom trenutku. Također, ako je to bilo moguće, radio sam na projektima koji imaju veću težinu jer mijenjaju bazu procesa ili proizvoda (npr. prebacivanje stare tehnologije u novu). Nekako je došlo prirodno, ja sam uvijek ulagao dodatni trud i gurao se izvan svoje zone komfora, a onda je to bilo i prepoznato s druge strane.

Kako se osjećaš u LC-ovoj radnoj atmosferi i je li se što mijenjalo tijekom godina?
Atmosfera u firmi je jako ugodna i prijateljska, a to sam primijetio od samih početaka – kroz selekciju. Kad sam krenuo s radom, shvatio sam da je radno okruženje vrlo poticajno za razvoj, a ja sam pravi primjer toga – krenuo sam kao mid developer, prošao kroz team lead poziciju i došao do seniorskih razvojnih projekata. Jedino što primjećujem da se promijenilo je organizacija rada i to na bolje. Danas smo mi programeri specijalizirani isključivo za programiranje, a u svim ostalim procesima imamo podršku (analitičari, testeri, konverteri). To znatno olakšava svakodnevni rad.

Što te motivira na svakodnevnoj razini?
To što znam da se u LC-u cijeni kvaliteta rada, inovativnost i kreativnost. Kad sam okružen takvim ljudima, to me motivira.

Što bi istaknuo kao svoj doprinos razvoju u posljednjih osam godina na koji si posebno ponosan?
Uvođenje konverterskog tima je bio moj prijedlog s ciljem da se rastereti programere u tom aspektu posla. Ta inicijativa je podržana te danas postoji tim konvertera koji uvelike doprinosi odjelu programiranja. Jako je lijepo kad jednu grupu poslova specijalizirano radi jedna skupina ljudi koja se onda može dodatno razvijati i specijalizirati.

U kojoj mjeri misliš da ti je tim bitan za ostvarivanje ciljeva?
U potpunosti, meni je to nedjeljivo. Ne samo zbog količine posla, nego i zbog donošenja odluka i rješavanja problema. Ponekad je dovoljan samo drugi par ušiju da se riješi problem. Dobar tim je temelj od kojeg sve kreće i s kojim sve završava u svakodnevnom radu.

Na koji način misliš da vrijednost razvoj i napredovanje doprinosi LC-u?
Manifestira se u svakodnevnom poslu. Mi konstantno moramo rasti i napredovati da bi ostali konkurentni. Svako naše zaduženje svede se na neki oblik istraživanja – čitanja članaka, knjiga, videomaterijala, komunikacija s drugim kolegama i sl. Tehnologija se mijenja konstantno i to je pokretač cjeloživotnog učenja. Moramo konstantno učiti da bi znali riješiti postojeće probleme.

Koji ti je go-to izvor (u najširem smislu riječi) kad zapneš?
Uvijek pokušam istražiti online maksimalno kako mogu. Trenutno je to kombinacija Googlea, Stack Overflow-a i chat GPT-a. Imamo i veliki code base – milijune linija koda u kojima imamo razne primjere kako se nešto radi, pa nam je i to također jedno od rješenja problema.

Kako gledaš na to što za nijedno zaduženje nemaš spreman odgovor, nego sve moraš istraživati?
E baš to mi je najdraži dio posla. To je ono što me motivira jer sam gladan znanja, a uvijek učim nešto novo. Kad pokušavam nešto unaprijediti i nikako ne uspijevam, to zna biti frustrirajuće. Međutim, jednom kada proradi, to je odličan feeling. Ovisi od osobe do osobe koliko se želi udubiti u problematiku, ali ja idem do kraja.

Misliš li da te 18 godina programiranja na neki način promijenilo?
Definitivno sam razvio analitičko i kritičko razmišljanje. Primjećujem i da me danas manje frustrira kad ne mogu pronaći rješenje problema. Osim toga, naučio sam i bolje odvojiti privatni i poslovni život, prije sam praktički 24 sata mogao biti udubljen u neki problem dok ga nisam riješio. Možda je najvažnije to što sam s vremenom shvatio čime se želim baviti, odnosno da se želim baviti programiranjem, a ne managementom.

Misliš li da je ova pozicija ambasadora više dio tvoje radne pozicije ili više dio tebe kao osobe?
Mislim da je to više dio mene, ja ne znam drugačije funkcionirati. Privatno se vodim sličnim načelima u funkcioniranju.

Kad bi morao izabrati samo jednu aplikaciju ili uređaj bez koje nikako ne bi mogao što bi to bilo?
Chat GPT (smijeh). Iako zvuči kao klišej, za mene bi to bio mobitel. Svašta mi je na njemu – podsjetnici, kalendari, u potpunosti sam vezan za njega.

Koji ti je najdraži gablec?
To je klasika – janjetina s mladim lukom.

Poželiš li ikad odustati?
Naravnom, ali onda udahnem tri puta, sagledam problem i pokušam ga riješiti. Treba čovjek biti strpljiv i podsjećati se da se sve riješiti na kraju. A u međuvremenu – ići dalje.

Koji je tvoj melem za stres?
Glazba – metal.

Tko je tvoj uzor?
Moja žena – uvijek smo u svemu zajedno.

Nikolina Justić, ambasador kvalitetnih međuljudskih odnosa: “Trudim se sve uvijek okrenuti na pozitivu”

,

Šale baca iz rukava i uvijek je spremna pomoći, a pritom osmijeh nikada ne skida s lica. Bez nje bi lijepi dani bili malo manje lijepi, a oni teški još teži. Sva sreća da ne moramo o tome razmišljati jer je naša Nikolina Justić uvijek tu za nas kao naš Dobri duh.

Nikolina je zaposlena na poziciji viši specijalist korisničke podrške u našem Odjelu računovodstvenih projekata. U LC je došla prije četiri godine, za koje kaže da su joj proletjele i da svakim treptajem prođe još jedna. Njezina vedrina i nepresušni entuzijazam nemaju limit, a zarazni su za sve koji ju okružuju. To su samo neke od vrlina zbog kojih je u LC-u izabrana za ambasadoricu vrijednosti “međuljudski odnosi”.

Opiši nam svoju radnu poziciju – kako ti izgleda tipični radni dan?

Moja uloga je pružanje pomoći korisnicima u korištenju softwarea, pružanje konzultantskih usluga te držanje radionica i obuka. Teško je to dočarati ljudima izvan firme, ali zapravo to je pružanje podrške našim korisnicima, u kojem god obliku je potrebno. Ponekad se spajam kod korisnika na server ili preko udaljene podrške, ali na telefonu sam od 8 do 16 sati i rijetko kada mi nije na uhu.

Kako je izgledao tvoj put u LC-u do pozicije ambasadora?

Kada tek dođeš u firmu u početku ti je teško jer ništa ne znaš i puno ti znači ako je netko tu za tebe. Na isti način i ti možeš pomoći nekome kada se uhodaš. Ako imaš kvalitetan tim oko sebe, onda ti spontano dođe da i ti budeš tu za druge. Uvijek sam nastojala biti ljubazna i pomoći ako mogu. Nikada mi to nije bio problem, štoviše, gušt je kad možeš pomoći nekome.

Otkrij nam zbog čega si tako uspješna u međuljudskim odnosima.

Poanta je da budeš vedar, umjesto namrgođen i tmuran. Primjerice, ako primijetim da je kolegica loše raspoložena, našalim se s njom i njoj to puno znači jer se oraspoloži. Pomoć kolegama nije vezana isključivo uz posao i radne zadatke, ovo je isto način kako jedni drugima pomažemo.

Misliš li da ti se pristup rada promijenio nakon što si postala ambasador?

Ne, ostala sam ista kao i prije nagrade. Titula mi je samo pokazala da nešto dobro radim i da se trud koji ulažem u posao isplati. Uvijek dobro dođe nešto što te motivira, a lijepo je vidjeti da na stolu piše Dobri duh LC-a.

Što misliš zašto si upravo ti proglašena ambasadorom međuljudskih odnosa?

Ne znam, zaista me iznenadilo kad su pročitali moje ime, nije mi bilo ni na kraj pameti da bih ja mogla postati ambasador. Mislim da smo svi u nekom smislu Dobri duh LC-a. U trenutku proglašenja bila sam na telefonu s korisnikom pa nisam niti znala da sam ja izabrana, nego sam čula da kolege iz ureda viču od uzbuđenja.

U LC-u su odlični međuljudski odnosi, puno kolega je moglo dobiti istu ovu nagradu. Jedino što mi pada na pamet je rečenica moje kolegice: „Ti si uvijek vedra i nasmijana.“ pa sam možda zbog toga izabrana upravo ja.

Koja ti je najdraža stvar u LC-u?

Najdraži dio LC-a su upravo moje kolege jer mi to nisu samo kolege, nego i prijatelji. Od svih radnih mjesta koja sam prošla do sada, nigdje nisam vidjela ovako dobre međuljudske odnose. Nema dana kad se ne čujem sa svojim kolegama iz odjela, barem da ih čujem kako su. Isto tako, s kolegama iz poslovnice svaki dan idem na kavu.

Svatko od nas ima težih dana. Kako se ti nosiš s njima?

Imam odlične kolege s kojima se uvijek mogu čuti, pa netko priskoči u pomoć. Ako nam je težak dan, uvijek se možemo ispuhati jedan drugome. Ja nisam tip osobe koji će svoje privatne probleme nositi na posao. Trudim se uvijek okrenuti na pozitivu i uspijem dan izgurati do kraja.

Koja ti je najdraža marenda?

Imamo običaj u poslovnici petkom naručiti burgere tako da mi je najdraže pojesti neki dobar burger.

Čime se baviš kad nisi na dužnosti Dobrog duha LC-a?

Kad nisam u firmi, onda sam dobri duh kod kuće, ja sam svugdje dobri duh. Šalim se (smijeh). Nakon radnog vremena je vrijeme za relaksaciju – idem na fitness, volim pročitati neku dobru knjigu, pogledati dobar film ili otići s ekipom na piće ili vikend izlazak.

Ti možeš biti uzor svima nama. Tko je tvoj uzor?

Mama – jednostavno zrači optimizmom i podrška nam je u svakoj situaciji.

Poželiš li ikad odustati?

Može me uhvatiti neka kriza, ali brzo to prođe. Nisam baš tip od odustajanja. Uvijek se sjetim da ima ljudi kojima je puno teže u životu nego meni. Kad se samo sjetim koliko ljudi je bolesno… oni imaju razloga za kukati i odustajati, mi nemamo. Idemo dalje, nema odustajanja!

Čega si se najviše bojala kad si bila mala?

Bojala sam se lifta jer sam jednom kao mala ostala zaglavljena u njemu. Bio je maskenbal u hotelu, ušla sam u lift i vrata su se zatvorila, a ja nisam mogla stisnuti gumb da ih otvorim jer sam bila preniska. Srećom, bilo je prometno pa je brzo netko pozvao lift, nisam dugo bila unutra zatvorena.

Što radiš kad ništa ne radiš?

Sjedim na svom balkonu s pogledom na more uz dobru glazbu – potpuni zen.

S kojom vrstom čokolade bi se opisala i zašto?

Milka mousse jer se topi u ustima.

Daj nam neki savjet za preživljavanje u modernom svijetu.

Just smile – samo pozitiva, osmijeh i idemo!

 

Nikola Fratrić, ambasador timskog rada: „Želim pomoći kad god mogu, uvijek se sjetim kako su drugi pomagali meni“

,

Dok s lijevom rukom rješava Excel krizu, s desnom utipkava broj i naručuje gablec za cijeli ured. I to sve dok većina nas još zijeva i priprema se za nove radne pobjede – u 8:01 h ujutro. On je LC-ov najbolji timski igrač, naš joker zovi, jedan jedini – Nikola Fratrić.

Nikola je zaposlen na poziciji mlađeg konzultanta prodaje. Njegova je profesionalna, ali i osobna misija da svi prodajni procesi teku glatko. Tom zadatku pristupa s entuzijazmom i shvaća ga vrlo ozbiljno jer zna da je ključ uspješnog tima upravo u kvalitetnoj podršci kolegama, u kojem god obliku da je potrebna. U LC je došao prije pet godina, a svaki dan postavlja zavidno visoke kriterije vrhunskog timskog igrača. Stoga su ga kolege i izabrale za predstavnika upravo te LC-ove vrijednosti.

Što je zapravo tvoj posao?

Prodaja – back office. Naglasak mog posla je na administrativnoj podršci prodaji. To uključuje podršku Key Account menadžerima, izradu ponuda, podršku korisnicima, dohvaćanje podataka, slaganje izvještaja i slično.

Što ti je najdraže u LC-u?

Ljudi – rijetko kad sam naišao na nekoga u LC-u s kim je teško raditi, većina zaista želi pomoći. U uredu je odlična atmosfera, a kroz šalu se sve lakše odradi. Ne mogu si zamisliti da svaki dan na posao moram ići s grčem.

Kažeš da većina kolega želi pomoći. Što misliš zašto si onda baš ti proglašen za najboljeg LC timskog igrača?

Ne znam. Kad me netko nazove i traži pomoć, pokušavam to što prije riješiti kako mi ne bi ostalo za kasnije. Znale su mi kolege reći da najbrže riješim njihove probleme, pa su možda zbog toga izabrali baš mene. Međutim, sigurno ima još puno kolega koji su mogli dobiti ovu nagradu.

Misliš li da se tvoj posao na neki način promijenio s ovom ulogom?

Mislim da ne, ponašam se jednako kao i prije. Jedino što se promijenilo je što sada imam osjećaj da moram opravdati ovo priznanje. Svi smo tu kolege i želim pomoći kad god mogu – bilo da se radi o korisniku, nadređenom ili kolegi. Osim toga, uvijek se sjetim kako su drugi pomagali meni.

 Kako je izgledao tvoj profesionalni napredak od trenutka kada si došao u LC?

Najviše sam učio i napredovao kroz konkretne probleme koje sam pokušavao riješiti. Primjerice, kad moram izraditi novi izvještaj, istražujem koje mogućnosti Excel nudi. Kroz sam posao učim stvari koje su mi korisne da budem brži i efikasniji.

Imaš li savjet kako biti bolji timski igrač?

Mislim da je strpljenje ključ svega. Svi smo specijalizirani za neko određeno područje, a u ostalima imamo manje znanja. Ako nekome treba pomoć ili pojašnjenje, treba biti strpljiv i potruditi se objasniti, bez obzira na to što se nama neko pitanje ili problem možda čine bazičnima.

Daj nam neki savjet za preživljavanje u modernom svijetu.

Najveća mana modernog svijeta koju vidim je stalna žurba. Jurcanje s jedne strane na drugu jako utječe na nas. Sebe često zateknem da planiram kako ću odraditi sve na to-do listi dok jurim od jedne do druge obveze. Vikend bi trebao biti vrijeme za odmor, a rijetko kada ga provedemo zaista odmarajući.

Možda se ne mora baš sve odraditi danas. Neke stvari su zaista bitne i moraju se odraditi, ali nije sve tako važno kako se nama čini. Trebali bismo svaki dan pronaći malo vremena za sebe i provesti ga sa svojim mislima. To je savjet koji bih i sam trebao poslušati.

Koja je tvoja najdraža aktivnost za opuštanje?

Pogledati neku seriju, film, formulu ili utakmicu. Međutim, utakmica nikako ne smije biti vezana uz Hrvatsku ili Dinamo jer to radi kontra efekt od relaksacije. Volim pogledati neku dobru utakmicu stranih klubova.

Ovo je možda neobično, ali u posljednje vrijeme volim pogledati i pikado natjecanja. Nikad nisam mislio da ću tako nešto gledati, ali slučajno sam naletio na to i svidjelo mi se. Zapravo je jako dinamično kad vidiš publiku u toj dvorani kako strastveno navija. Ne bi se nikad reklo, ali toliko veselja bude prisutno da je atmosfera zapravo bolja nego u nogometu.

Čega si se najviše bojao kad si bio mali?

Kad sam bio mali tata mi je znao puštati pjesmu koja mi je bila na neki čudan način strašna – Donna Summers: I feel love. Ne bih to nazvao baš strahom, ali i dan danas kad ju pustim, u meni se javi neki čudan osjećaj.

Od pravih strahova, istaknuo bih cijepljenje u osnovnoj školi. Na dan cijepljenja nisam uopće mogao funkcionirati. Najgore je bilo ako sam isti dan imao i neki test.

Je li te i dalje strah toga?

Danas sam se naučio pretvarati da me nije strah. Šalim se, naviknuo sam se u međuvremenu zbog brojnih vađenja krvi. Problem koji je ostao su moje loše vene pa mi znaju reći da izgledam k’o jastučnica kad izađem van zbog silnih vata koje imam po sebi.

Što si kao mali želio biti kad odrasteš?

Ovo je zaista istinita priča. U prvom razredu osnovne škole su nas na upoznavanju pitali to isto pitanje. Svi su davali klasične odgovore – astronaut, doktor i slično, a ja sam odgovorio – u mirovini. Sjetio sam se svoje bake kako sjedi doma, dobiva penziju i meni daje džeparac. Ako ću biti iskren, to mi se baš svidjelo.

KATARINA DOŠEN, LC-ova ambasadorica profesionalnosti: „Važno je svakom korisniku pristupiti sa strpljenjem i onako kako mu najbolje odgovara“

,

Aplikativna podrška u radu ili stručna računovodstvena pomoć – naša Katarina Došen ima odgovore na sva pitanja iz ta dva područja. A sav njen rad prije svega krasi odlika profesionalnosti. Stoga je u LC-u izabrana za ambasadoricu baš te naše vrijednosti.

Katarina će skromno reći da titulu koju nosi mogu nositi sve njene kolege. Ključ profesionalizma, ističe pak, nalazi se u odličnom timu. Zaposlena je u LC-ovom Odjelu računovodstvenih projekata, gdje već sedam godina radi kao desna ruka našim korisnicima. A koja je tajna vrhunskog profesionalizma i što se sve krije iza njenog imena otkrivamo u intervjuu.

Što je zapravo tvoj posao u LC-u?

„Rekla bi moja kćer da tipkam na kompjuteru i ne radim ništa. Njoj je rad samo fizički pa ako se nisam uspuhala, to se ne računa.
Ipak, ako bih trebala u jednoj rečenici opisati, rekla bih da je moj posao pomoć našim korisnicima, dakle ljudima koji rade u našem programu. Moji radni zadaci uključuju pomoć oko korištenja programa, konzultacije prilikom knjiženja, pomoć pri sastavljanju izvještaja, pisanja analiza, dorade u programu, usklađivanja sa zakonskim promjenama, testiranja i drugog“.

Što ti je najdraže u poslu koji obavljaš?

„Suradnja i dinamičnost. Na prvom mjestu je svakako suradnja s kolegama. Svi su izvrsni i uvijek spremni pomoći, to je i inače broj jedan u ovoj firmi, neovisno o poziciji na kojoj radiš. Isto tako želim istaknuti svoju voditeljicu Ana-Mariju Tomašević zbog iznimne profesionalnosti i stručnosti te ljudskosti i topline koju nesebično pokazuje prema svakom članu našeg tima. Osim toga, posao kao takav mi se zaista sviđa. Čar ovog posla je što nikad nije dosadno – posao je jako raznolik, uvijek postoje novi izazovi i svaki dan je drugačiji.“

Zašto misliš da si upravo ti izabrana za ambasadora ove vrijednosti?

„Iskreno, šokirala sam se kad sam vidjela da sam izabrana za ambasadora. Smatram da svi odlično obavljamo svoj posao i po mom mišljenju trebalo bi biti puno ambasadora profesionalnosti. Bez timskog rada posao ne bi bio uspješno odrađen.“

Daj nam neki savjet kako da i mi postanemo takvi profići.

„Mislim da je najvažnije imati puno strpljenja. Svi naši korisnici su različiti i sa svakim treba pronaći individualni pristup koji njemu najbolje odgovara. Ako je taj preduvjet zadovoljen, svaki problem se riješi.“

Što te motivira kad se suočiš s preprekom?

„Kolege – svi su spremi pomoći. Zajedničkim snagama uvijek sve riješimo. Osim toga, korisnici su većinom ljubazni i dragi. Znali bi nam u poslovnicu donijeti razne tradicionalne proizvode i slastice u znak zahvalnosti, primjerice Imotsku tortu, Stonsku tortu, rafiole, mandarine i slično“.

Na koji način si profić u svom privatnom životu?

„Trudim se biti profić u odgoju djece. To mi je zaista veliki izazov. Nadam se da sam na dobrom putu, ali rezultate ćemo vidjeti tek kad malo porastu.“

Koje vrijednosti bi istaknula kao važne u privatnom i poslovnom životu?

„Strpljenje i upornost – jednom kad se nešto naumi, ne smije se odustajati.“

Koja je tvoja najdraža aktivnost za relaksaciju?

„Boravak u prirodi s obitelji i prijateljima, na svježem zraku napunim baterije za novi radni tjedan i nove izazove.“

Čega si se najviše bojala kad si bila mala?

„Strah od visine, odmah bi mi se zavrtjelo kad bih se približila rubu. Danas je taj strah puno manji, a pobijedila sam ga zapravo zahvaljujući svojoj djeci. U Istralandiji sam se s njima spustila s visokog tobogana. Ne znam kako sam se uopće dala na to nagovoriti, ali sada mi je drago da jesam.“

Tko je tvoj uzor?

„Moja mama. Strpljenje je vrlina koju sam naslijedila od nje, a to je jedna od mnogih koje ona ima.“

Kada bi se morala preseliti u drugu državu, gdje bi se preselila?

„Kad bih baš morala, preselila bih se u državu u kojoj se cijene obiteljske vrijednosti, kako bi meni i mojoj obitelji bilo ugodno.“

Miljen Stanković, LC-ov ambasador vrijednosti “Razvoj i napredovanje”: “Veseli me znati čim više jer vidim koliko znanje olakšava život i koliko se problema može riješiti”

,

Imaš problem koji ne znaš riješiti? Htio bi optimizirati proces? Imaš ideju, ali nedostaje ti jedan dio slagalice? Odgovor na sva ta pitanja u LC-u je isti – „Miljen“.

Miljen Stanković zaposlen je na poziciji voditelj ureda tehnologija, što znači da mu je okosnica svakodnevnog rada upravo ono što najviše voli – učenje novih tehnologija i njihova primjena u praksi. Upravo to jedan je od razloga zbog kojih je baš on naš predstavnik vrijednosti „Razvoj i napredovanje“. U LC je došao prije 21 godinu, na poziciju programera, a njegova trenutna radna pozicija oblikovala se postupno, usklađujući Miljenove interese s potrebama firme.

Kako je izgledao tvoj put u LC-u – od početaka do pozicije ambasadora?

„Na početku sam došao kao programer, ali mi je uvijek bilo fora imati širu sliku. Osim toga, tada nas je bilo samo desetak u firmi tako da smo svi radili sve – projektiranje, implementaciju, tehničku podršku, testiranje itd. Kako je rastao broj korisnika i količina posla, vidio sam da se ne mogu kvalitetno baviti svim tim područjima. Kad su osnovani različiti odjeli za svaki od procesa, a ja sam se usmjerio prema razvoju.“

S obzirom da si 21 godinu u firmi, što ti je najdraža stvar u vezi LC-a?

„Imam dvije najdraže stvari. Drago mi je što imam slobodu raditi ono što mislim da je bitno i što imam resurse za edukaciju u razvoj.“

Što te motivira da konstantno ulažeš u svoje znanje?

„Ulažem puno vremena i truda u edukaciju jer se područje razvoja softvera stalno mijenja. Želim li biti dobar u tome što radim, učenje je neophodno. Učenje za certifikate mi pritom daje strukturu – plan i cilj, a jednom kad ih položim moje znanje je vidljivo i prema van pa mi to daje samopouzdanje.“

Kako odabereš područje edukacije?

„Učim stvari za koje mislim da su relevantne u našoj branši i nove tehnologije koje bi mogle biti korisne u budućnosti. Kad se pojavi prilika, implementiram naučeno znanje. S druge strane, edukaciju ponekad biram i u skladu s potrebama za novom tehnologijom ili unaprjeđenjem procesa.“

Kako izgleda tvoj proces učenja?

„Sve me zanima, što je prije znalo biti problem jer sam skakao stalno s jedne knjige na drugu, a nijednu ne bih pročitao cijelu. Kad sam otkrio mogućnost certificiranja, promijenio sam si način učenja jer sam si mogao zadati cilj i držati ga se do kraja.“

Kad stigneš učiti za sve te certifikate?

„Pokušavam odvojiti bar sat vremena dnevno za učenje. To mi je prioritet jer bez učenja nema novih rješenja i napretka.“

Koliko danas imaš certifikata?

„Ne znam… 20+“

Na koji način primjenjuješ stečena znanja u svakodnevnom radu?

„Većina certifikata koje sam položio pokriva puno više nego što mi u firmi svakodnevno radimo. Međutim, ako nešto ne radimo danas, ne znači da nećemo sutra. Često mi se događalo da mi kolega dođe s tehničkim problemom za koji ja već imam spremno rješenje jer sam ranije naučio nešto u vezi toga.“

Koji certifikat ti je bilo najteže položiti?

„AWS Certified Solutions Architect Professional – dosta je posla s tim bilo, ali je i najkorisniji. Taj certifikat zahtjeva poznavanje velikog broja AWS servisa i provjerava vještine dizajniranja kompleksnih rješenja u oblaku. S obzirom na to da taj certifikat vrijedi tri godine, nedavno sam položio ispit za recertifikaciju.“

Čime se baviš kad ne učiš?

„Kao mlađi sam trenirao judo i aikido, a i svirao sam bas gitaru u bendu. U slobodno vrijeme ipak radije istražujem novosti u IT svijetu, nego da pogledam neku seriju. Možda je to čudno, ali veseli me znati čim više jer vidim koliko znanje olakša život i koliko se problema može riješiti. Bilo bi mi dosadno da ne učim nove stvari. Možda je to problem što mi je posao ujedno i hobi, ali volim to raditi.“

Ti možeš biti uzor svima nama. A tko je tvoj uzor?

„Werner Vogels – CTO i potpredsjednik Amazona, glavni čovjek za tehnologiju u kompaniji koja je više-manje stvorila cloud computing, te je i dalje broj jedan u tom poslu.“

Gabrijela Brnjac, LC-ova ambasadorica vrijednosti Odnos s korisnicima: ‘Prije svega trebamo biti ljudi’

,

Libusoft Cicom u 2022. je proslavio 30 godina postojanja. Godine su to tijekom kojih su se iskristalizirale vrijednosti nama izrazito važne za uspješno poslovanje, a koje predano njeguju naši zaposlenici. Danas znamo da smo uspjeh postigli ulaganjem u timski rad, međuljudske odnose, profesionalnost, napredovanje, te dakako u kvalitetan odnos s našim korisnicima. E u ovom posljednjem „uskače“ naša Gabrijela Brnjac – ime koje bi svaki korisnik LC-a trebao znati.

Gabi je osoba čija lojalnost i stručnost je iznimna i koja za korisnike pomiče granice kako bismo im olakšali poslovanje. Tijekom 16 godina rada u LC-u ljubav između nje i korisnika uzajamno je rasla i zbog svega toga Gabi je izabrana za ambasadoricu vrijednosti „Odnos s korisnicima“.

Tim povodom smo razgovarali s njom i zamolili je da nam, između ostalog, otkrije tajnu svog uspjeha i što je tako jako već 16 godina veže za posao u LC-u.

Kako je izgledao početak tvoje priče u LC-u?

„Kad sam došla na razgovor na posao, vidjela sam na zidu direktorovog ureda sliku Baške gdje sam prije toga radila. Znaš kad ti nešto govori – ti trebaš biti tu. Ponudili su mi probni tjedan i odmah sam ga prihvatila. Nakon isteka probnog tjedna imala sam razgovor s Upravom koji je trajao dva sata. Rekli su mi da će se povratno javiti, no čim smo se pozdravili direktorica je došla za mnom i pitala me hoću li ostati. I to je bilo to – probni tjedan se pretvorio u 16 godina.

Kako je izgledao tvoj put u LC-u – od prvih radnih dana do ambasadorice vrijednosti?

„Čim sam došla u firmu, vrlo brzo sam ostala sama u odjelu. Tada nije bilo onboardinga, niti edukacija o aplikacijama. Morala sam se snalaziti. Kad bi nazvali korisnici, ja bih ih preuzela, čula pitanje, doznala s kim ih moram spojiti i onda bih trčala do te osobe slušati njihov razgovor i doznati odgovor na pitanje. Tako sam učila i s godinama koje su se nizale naučila puno. Ja volim ovu firmu, drago mi je da sam s njom rasla i da ćemo i dalje zajedno rasti.“

Kako bi konkretno opisala svoj posao, onako da te baš svi razumiju pa i dječak od pet godina?

„Prodajem proizvod koji proizvode moji kolege za tete koje rade računovodstvo u gradovima, općinama i vrtićima, kao što je i tvoj vrtić. Taj proizvod oni koriste kada žele obračunati plaću da neka mama može svom djetetu kupiti što želi.“

Što ti je najdraže u LC-u?

„Fenomenalne kolege i rad s korisnicima. U firmi imamo brojne pametne ljude koji mogu puno toga podijeliti s korisnicima. Zajedno smo stvarno moćni, a meni je to odličan osjećaj. Osjećam se kao carica.“

U čemu je tajna tvog uspjeha kad govorimo o usmjerenosti na korisnike? Što bi dala kao neku preporuku, recept mlađoj ekipi?

„Sve možda kreće od toga što sam na početku karijere radila u turizmu gdje je gost uvijek u pravu. Taj dio iskustva sam sigurno prenijela i ovdje. Ne mogu, doduše, reći da je korisnik uvijek u pravu, ali meni je uvijek prvi u fokusu. Kad me korisnik nazove, dat ću sve od sebe da riješim problem zbog kojeg zove.“

Zasigurno je ponekad izazovno, što te motivira kad negdje zapneš?

„Uvijek krećeš od sebe – kako bi htio da se netko s tobom ophodi u teškoj situaciji. Ja bih htjela da ta osoba prema meni bude ljubazna, draga i da mi pomogne riješiti problem. Isto to projiciram u drugom smjeru pa se i sama tako ponašam prema korisnicima. Mislim da prije svega trebamo biti ljudi, a onda prodavači.“

Pretpostavljamo da u djetinjstvu nisi baš odmah vidjela sebe u prodaji, što si željela postati kad odrasteš?

„Arheolog – fascinirana s Egiptom. Pokraj Omišlja postoji rimsko nalazište Fulfinum gdje smo kao mali išli kopati blago. Nisam nikad našla nešto vrijedno, ali i danas doma imam kamenje koje sam ondje pronašla. Htjela sam biti ta koja će kopati i nalaziti. Još uvijek sanjam odlazak u Egipat i istraživanje piramida.“

Što radiš kad ništa ne radiš?

„To gotovo i ne postoji. Moj mozak stalno radi: Moram ovo, moram ono… Kad gledam televiziju, suprug mi kaže da gledam u stavu spremna.“

I za kraj nam reci bi li se mogla opisati recimo jednom čokoladom, kojom i zašto baš tom?

„Crna s narančom jer je jako fina, a i ja sam fina 😊 Zapravo sam veliki realista i možda malo ‘control freak’, ali imam svojih izleta kada izađem iz zone komfora. To je moja naranča u čokoladi.“