Trebaš konstruktivan savjet? Zapeo si i dobro bi ti došao pogled iz drugog kuta? Ili pak doza humora da olakša onu fazu kad „stvarno ne razumiješ zašto ne funkcionira“? Sve to možeš dobiti od našeg Tomislava!
Tomislav Tkalčević zaposlen je na poziciji Starijeg razvojnog programera gdje su mu razvoj i usavršavanje sastavni dio, ne samo naziva pozicije, već i svakodnevnog rada. Kod njega nema zone komfora – svako zaduženje zahtijeva dozu istraživanja, a upravo je to ono što ga najviše motivira. U LC je došao prije gotovo osam godina na poziciju mid developera. Od tada je prošao cijelu putanju napretka, postao voditelj tima te na kraju zaključio da je najsretniji kad upravlja kodom, a ne ljudima. Zbog toga se danas posvećuje istraživanju i razvoju frameworka, gdje se u potpunosti pronašao.
Koliko godina se baviš programiranjem?
Ukupno 18 godina, od toga skoro 8 u LC-u.
Sjećaš li se svog prvog radnog dana u LC-u?
Da, dosta je uhodana procedura onboardinga u LC-u. Imamo dosta dokumenata i procedura, a uz to i aktivan proces učenja kroz mentorstvo. Tako da sam odmah krenuo prvi dan na konkretne radne zadatke, a mentori su mi bili odlični.
Jesi li u LC-u mijenjao pozicije na kojima si radio?
Jesam, zapravo je ovo bilo jako dinamičnih osam godina. Prvo sam tri godine bio full-stack developer. Nakon toga sam postao team lead i na toj poziciji sam bio dvije godine, a onda sam shvatio da mi više odgovora biti „čisti“ developer. Htio sam se baviti više kodom, a manje upravljanjem ljudima. Mislim da mi je management išao dobro, ali ovako sam zadovoljniji. Na kraju sam prešao u ORT odjel gdje mi je posao još dodatno tehničke prirode. Bavimo se istraživanjem i razvojem frameworka. Tu sam se zapravo pronašao.
Na koji način si se razvijao tijekom ovih osam godina?
Uvijek sam se trudio raditi na zaduženjima koja su mi bila kompleksna u tom trenutku. Također, ako je to bilo moguće, radio sam na projektima koji imaju veću težinu jer mijenjaju bazu procesa ili proizvoda (npr. prebacivanje stare tehnologije u novu). Nekako je došlo prirodno, ja sam uvijek ulagao dodatni trud i gurao se izvan svoje zone komfora, a onda je to bilo i prepoznato s druge strane.
Kako se osjećaš u LC-ovoj radnoj atmosferi i je li se što mijenjalo tijekom godina?
Atmosfera u firmi je jako ugodna i prijateljska, a to sam primijetio od samih početaka – kroz selekciju. Kad sam krenuo s radom, shvatio sam da je radno okruženje vrlo poticajno za razvoj, a ja sam pravi primjer toga – krenuo sam kao mid developer, prošao kroz team lead poziciju i došao do seniorskih razvojnih projekata. Jedino što primjećujem da se promijenilo je organizacija rada i to na bolje. Danas smo mi programeri specijalizirani isključivo za programiranje, a u svim ostalim procesima imamo podršku (analitičari, testeri, konverteri). To znatno olakšava svakodnevni rad.
Što te motivira na svakodnevnoj razini?
To što znam da se u LC-u cijeni kvaliteta rada, inovativnost i kreativnost. Kad sam okružen takvim ljudima, to me motivira.
Što bi istaknuo kao svoj doprinos razvoju u posljednjih osam godina na koji si posebno ponosan?
Uvođenje konverterskog tima je bio moj prijedlog s ciljem da se rastereti programere u tom aspektu posla. Ta inicijativa je podržana te danas postoji tim konvertera koji uvelike doprinosi odjelu programiranja. Jako je lijepo kad jednu grupu poslova specijalizirano radi jedna skupina ljudi koja se onda može dodatno razvijati i specijalizirati.
U kojoj mjeri misliš da ti je tim bitan za ostvarivanje ciljeva?
U potpunosti, meni je to nedjeljivo. Ne samo zbog količine posla, nego i zbog donošenja odluka i rješavanja problema. Ponekad je dovoljan samo drugi par ušiju da se riješi problem. Dobar tim je temelj od kojeg sve kreće i s kojim sve završava u svakodnevnom radu.
Na koji način misliš da vrijednost razvoj i napredovanje doprinosi LC-u?
Manifestira se u svakodnevnom poslu. Mi konstantno moramo rasti i napredovati da bi ostali konkurentni. Svako naše zaduženje svede se na neki oblik istraživanja – čitanja članaka, knjiga, videomaterijala, komunikacija s drugim kolegama i sl. Tehnologija se mijenja konstantno i to je pokretač cjeloživotnog učenja. Moramo konstantno učiti da bi znali riješiti postojeće probleme.
Koji ti je go-to izvor (u najširem smislu riječi) kad zapneš?
Uvijek pokušam istražiti online maksimalno kako mogu. Trenutno je to kombinacija Googlea, Stack Overflow-a i chat GPT-a. Imamo i veliki code base – milijune linija koda u kojima imamo razne primjere kako se nešto radi, pa nam je i to također jedno od rješenja problema.
Kako gledaš na to što za nijedno zaduženje nemaš spreman odgovor, nego sve moraš istraživati?
E baš to mi je najdraži dio posla. To je ono što me motivira jer sam gladan znanja, a uvijek učim nešto novo. Kad pokušavam nešto unaprijediti i nikako ne uspijevam, to zna biti frustrirajuće. Međutim, jednom kada proradi, to je odličan feeling. Ovisi od osobe do osobe koliko se želi udubiti u problematiku, ali ja idem do kraja.
Misliš li da te 18 godina programiranja na neki način promijenilo?
Definitivno sam razvio analitičko i kritičko razmišljanje. Primjećujem i da me danas manje frustrira kad ne mogu pronaći rješenje problema. Osim toga, naučio sam i bolje odvojiti privatni i poslovni život, prije sam praktički 24 sata mogao biti udubljen u neki problem dok ga nisam riješio. Možda je najvažnije to što sam s vremenom shvatio čime se želim baviti, odnosno da se želim baviti programiranjem, a ne managementom.
Misliš li da je ova pozicija ambasadora više dio tvoje radne pozicije ili više dio tebe kao osobe?
Mislim da je to više dio mene, ja ne znam drugačije funkcionirati. Privatno se vodim sličnim načelima u funkcioniranju.
Kad bi morao izabrati samo jednu aplikaciju ili uređaj bez koje nikako ne bi mogao što bi to bilo?
Chat GPT (smijeh). Iako zvuči kao klišej, za mene bi to bio mobitel. Svašta mi je na njemu – podsjetnici, kalendari, u potpunosti sam vezan za njega.
Koji ti je najdraži gablec?
To je klasika – janjetina s mladim lukom.
Poželiš li ikad odustati?
Naravnom, ali onda udahnem tri puta, sagledam problem i pokušam ga riješiti. Treba čovjek biti strpljiv i podsjećati se da se sve riješiti na kraju. A u međuvremenu – ići dalje.
Koji je tvoj melem za stres?
Glazba – metal.
Tko je tvoj uzor?
Moja žena – uvijek smo u svemu zajedno.
