Zakon o održivom gospodarenju otpadom (u tekstu dalje ZOGO) Hrvatski sabor donio je krajem lipnja, objavljen je u Narodnim novinama br 94/ 2013., a primjenjuje se od 22. srpnja 2013.
ZOGO stavio je izvan snage dosadašnji Zakon o otpadu[1] i niz odredbi Zakona o komunalnom gospodarstvu u dijelu koji regulira pitanje iz djelatnosti obavljanja čišćenja i obveza općina i gradova. U nastavku dajemo osnovne naznake sadržaja novoga Zakona s posebnim naglaskom na obveze općina, gradova i županija.
ZOGO sadrži određene Direktive EU i pravni okvir za njihovu primjenu, Njime je detaljnije propisan i uređen sustav i odgovornosti u gospodarenju otpadom, a posebice komunalnim otpadom kroz obveze općina i gradova radi dostizanja ciljeva iz pristupnog ugovora koji se odnose na biorazgradivi otpad i smanjenje količine odloženog neobrađenog otpada na odlagališta otpada.
ZOGO je uveo nove definicije i pojmove u gospodarenju otpadom, utvrdio je osnovne kriterije kada neka tvar ili proizvod više nije otpad, propisao osnovne ciljeve reciklaže za određene vrste otpada kao korisnih sirovina (papir, plastika, staklo). Zakonom je utvrđen i poboljšani sustav gospodarenja posebnim kategorijama otpada koji je u skladu s praksama država članica EU.
ZOGO je uredio i propisao sve ostale potrebne mjere i odredbe koje su bile potrebne za funkcioniranje i razvoj jedinstvenog sustava gospodarenja otpadom u RH, od osnovnih načela u gospodarenju otpadom (red prvenstva u gospodarenju otpadom, jednostavniji postupak izdavanja dozvola za obavljanje djelatnosti, postupak izdavanja dozvole i kontrole prekograničnog prometa otpadom, postupak registracije prijevoznika, izvoznika neopasnog otpada i posrednika u sustavu gospodarenja otpadom, plan gospodarenja otpadom, plan sprečavanja i smanjenja nastajanja otpada, lokacije i građevine za gospodarenje otpadom, informacijski sustav gospodarenja otpadom, vođenje evidencije i podataka o otpadu, odgovornosti pravnih i fizičkih osoba i općina, gradova i županija u sustavu gospodarenja otpadom, inspekcijski i upravni nadzor te prekršajne odredbe kao i značajan broj provedbenih podzakonskih akata (uredbi Vlade i pravilnika ministra nadležnog za zaštitu okoliša) kojih se subjekti nadležni za provođenje zakona moraju pridržavati.
prije ishođenja dozvole ishoditi okolišnu dozvolu.
—–
Zakon o gospodarenju otpadom utvrdio je javni interes i zaštitu za skupljanje, prijevoz i obradu otpada i njegovu zaštitu.
Dosadašnji Zakon o otpadu i Zakon o komunalnom gospodarstvu i Zakon o zaštiti okoliša propisivali su određene obveze jedinica lokalne samouprave i jednica područne (regionalne) samouprave glede osiguravanja infrastrukture i postupanja u gospodarenju s otpadom, uslugama čišćenja i zaštitom okoliša.
Naime, između ostaloga Grad Zagreb, gradovi i općine bili dužni su na svojem području postaviti odgovarajuće spremnike i osigurati gradnju reciklažnog dvorišta za odvojeno prikupljanje otpada u gospodarenju komunalnim otpadom sukladno Zakonu o otpadu do 31. 12. 2008. te osigurati gradnju najmanje jednoga reciklažnog dvorišta za građevinski otpad do roka određenog prema posebnom propisu.
Pitanje dostignutog stupnja realizacije propisanih obveza nije elaborirano pri utvrđivanju novih obveza. Stoga se postavlja pitanje hoće li se Zakon o gospodarenju otpadom, koji uvodi značajne novosti prema direktivama i standardima članica EU i obveze ne samo za državnu razinu već i za općine, gradove i županije moći provesti, ne samo uzimajući u obzir raspoloživa financijska sredstava na lokalnoj razini, već i u roku od godine dana u kojem su jedinice lokalne samouprave i jedinice područne (regionalne) samouprave dužne uskladiti ustroj sustava se s obvezama ovoga Zakona u dijelu odvojenog prikupljanja otpadnog papira, metala, stakla, plastike i tekstila te krupnog (glomaznog) komunalnog otpada.
Promjena ustroja sustava, koji je sada globalno promatrano na svim nižim razinama realiziran ovisno o materijalnoj razini jedinica i stanja svijesti i navika određenih razina, uvjetovat će ne samo povećana sredstva iz proračuna općina, gradova i županija i pomoći s državne razine i/ili od obveznika davanja već i vrijeme za provedbu preustroja i gradnju infrastrukture sustava uz neophodnu višestranu koordinaciju među razinama u razrješavanju suprotnih interesa i stajališta lokalnih razina.
Priredila
Maja Lukeš-Petrović, dipl.iur. i dipl.polit.
Napomena: Cjeloviti tekst Osvrta može biti dostupan na zahtjev poslan na mail adresu info@spi.hr
[1] Narodne novine br. 178/2004, 111/2006, 60/2008, 87/2009
