Objavljeno: 10.09.2019.

Dana 4. kolovoza 2018. godine na snagu je stupio novi Zakon o komunalnom gospodarstvu (NN 68/18; dalje u tekstu: ZKG), a već krajem listopada iste godine Ustavni sud Republike Hrvatske donio je Odluku broj: U-I-3019/2018 i U-I-3337/2018 od 30. listopada 2018. i Izdvojeno mišljenje suca (NN 110/18) kojom se ukida članak 92. stavak 5. istog zakona. Takav tijek stvari možemo smatrati uvodom u prilično dinamično i turbulentno razdoblje u kojem je u kratkom vremenskom intervalu trebalo donijeti niz općih akata koji bi trebali predstavljati pravnu osnovu za razrez komunalne naknade i komunalnog doprinosa za gotovo sve vlasnike i/ili korisnike nekretnina na području čitave Republike Hrvatske. Navedeno se osobito odnosi na komunalnu naknadu jer je za svaki grad i općinu prilikom razreza iste potrebno kombinirati odredbe dviju odluka, i to odluke o vrijednosti boda i odluke o komunalnoj naknadi. Službeno je tumačenje da se neki rokovi, iako zakonom utvrđeni, mogu smatrati instruktivnim, slijedom čega su različite jedinice lokalne samouprave različito postupale.
U kontekstu rokova i obveza po citiranom zakonu, podsjetimo samo kako je u vrijeme nastanka ovog kratkog članka upravo istekao rok za donošenje odluka o komunalnom redu u skladu s odredbom članka 130. stavka 2., kao i rok za ustrojavanje evidencija komunalne infrastrukture u smislu članka 131. ZKG-a.
Međutim, uvažavajući okolnost kako normativni okvir uslijed nezadržive dinamike različitih društveno-ekonomskih odnosa čak ni teoretski ne može obuhvatiti sve situacije koje nastaju u okviru istih, na neke pojmove je ipak potrebno obratiti više pozornosti. U ovom je slučaju riječ o definiranju pojma poslovnog prostora.

Za koje nekretnine se plaća komunalna naknada?
Na navedeno pitanje odgovor ćemo pronaći u odredbama članka 92. stavka 1. ZKG-a u skladu s kojim se komunalna naknada plaća za stambeni prostor, garažni prostor, poslovni prostor, građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti i za neizgrađeno građevinsko zemljište. U daljnjim stavcima citiranog članka detaljnije se propisuje područje na kojem se nalaze nekretnine u obuhvatu razreza komunalne naknade te daje preciznija definicija sintagmi građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti i neizgrađeno građevinsko zemljište.
Čini se prilično jasno i jednostavno. Međutim, iako je dugogodišnja praksa u gotovo svim našim jedinicama lokalne samouprave dala odgovore na neka pitanja i dileme koja su se pojavljivala prilikom razreza komunalne naknade, a za neka je pitanja valjalo pričekati sudski epilog, mišljenja smo kako i dalje postoji niz životnih i praktičnih situacija koje će, bez obzira je li kroz daljnju praksu ili izmjene normativnog okvira, tek trebati razriješiti.
Može li se parkiralište ispred trgovačkog centra smatrati građevinskim zemljištem koje služi obavljanju poslovne djelatnosti i je li dovoljna okolnost da se građevinska čestica nalazi na području grada ili općine na kojem je prema prostornom planu predviđena gradnja da bi se ista mogla podvesti pod pojam neizgrađenog građevinskog zemljišta, neka su od pitanja kojima smo se bavili u okviru naših savjetovanja, a na koje će tek trebati dati jasan i nedvojben odgovor.
Međutim, ostavimo li po strani navedena građevinska zemljišta te stambene i garažne prostore za koje se razrezuje komunalna naknada, u fokusu ovog članka je jedna druga dvojbena kategorija prostora, i to upravo poslovni prostor.
Što je poslovni prostor u smislu odredbi novog ZKG-a?

Zapitajmo se je li neobično da odvjetnici, javni bilježnici ili knjigovodstveni servisi, kao i brojni drugi koji obavljaju različite djelatnosti uslužne naravi, koriste prostore koji su po svojoj namjeni namijenjeni stanovanju. S druge strane, imamo li odgovor na pitanje mogu li se staklenici i plastenici uopće smatrati prostorom ili je riječ, u suštini, o natkrivenom poljoprivrednom zemljištu? Također, pod koju kategoriju podvesti niz jednostavnih građevina koje nisu ni poslovne ni stambene zgrade, a sasvim je jasno da se u njima obavlja niz različitih djelatnosti, od proizvodnje do turističke namjene.
Prije svega valja naglasiti kako ZKG ne daje jasnu i nedvojbenu definiciju pojma poslovni prostor, ali iz odredbi članka 97. istog Zakona proizlazi kako je potrebno razlikovati poslovne prostore koji služe za proizvodne djelatnosti od onih koji služe za djelatnosti koje nisu proizvodne. Također, ZKG predviđa i situaciju u kojoj se poslovna djelatnost ne obavlja više od šest mjeseci u kalendarskoj godini, a  kao posebna kategorija poslovnih prostora prepoznati su hoteli, apartmanska naselja i kampovi.
Nadalje, u članku 3. ZKG određeno je kako pojmovi u smislu istoga Zakona imaju značenje određeno posebnim zakonima kojima se uređuju upravna područja prostornoga uređenja i gradnje te drugim posebnim zakonima. Kako Zakon o prostornom uređenju (NN 153/13, 65/17, 114/18 i 39/19) i Zakon o gradnji (NN 153/13, 20/17 i 39/19) u svojim odredbama ni izravno ni neizravno ne određuju pojam poslovnog prostora, preostaje nam jedino konzultirati odredbe prilično široko naznačene sintagme drugih posebnih zakona. Stoga ćemo, za potrebe ovog članka, u nastavku obraditi odredbe nekih zakona koji daju definicije poslovnih prostora koje se mogu iskoristiti kao pravno uporište u kontekstu razreza komunalne naknade.
Poslovni prostor u smislu Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora
Odredbama članka 2. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora (NN 125/11, 64/15 i 112/18) određeno je kako se poslovnim prostorom smatraju poslovna zgrada, poslovna prostorija, garaža i garažno mjesto. U istom članku se pobliže određuju naznačeni pojmovi pa se poslovnom zgradom smatra zgrada namijenjena obavljanju poslovne djelatnosti, dok se poslovnom prostorijom smatra jedna ili više prostorija u stambenoj ili poslovnoj zgradi namijenjena obavljanju poslovne djelatnosti koja, u pravilu, čini samostalnu uporabnu cjelinu.
Uvažavajući prethodno navedeno, može se izvesti zaključak kako se većina poslovnih prostora koji podliježu razrezu komunalne naknade može obuhvatiti definicijom sadržanom u odredbama citiranog članka. Međutim, valja se zapitati obuhvaća li ista zakonska odredba sve pojavne oblike poslovnih prostora s kojima se nadležni službenici susreću prilikom utvrđivanja obveze plaćanja komunalne naknade. Uzmemo li u obzir postojanje sve većeg broja naprijed spomenutih jednostavnih građevina koje se ne mogu smatrati poslovnom zgradom ili prostorijom, a činjenica je da se u istima obavlja niz različitih djelatnosti, čini se da ćemo morati potražiti definiciju šireg obuhvata.

Poslovni prostor u smislu Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom (NN 133/12, 115/16 i 106/18)
Iako se fiskalizacija u prometu gotovinom na prvi pogled teško može dovesti u vezu s komunalnim gospodarstvom, mišljenja smo da se u podnaslovu citirani zakon svakako može podvesti pod pojam drugog posebnog zakona.
Tako je odredbom članka 2. stavka. 6. Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom (NN 133/12, 115/16 i 106/18) određeno kako se poslovnim prostorom smatra svaki zatvoreni ili otvoreni prostor, ali i svako pokretno mjesto (kombi i dostavna vozila) koje služi za obavljanje djelatnosti isporuke dobara te obavljanje usluga. Za potrebe provedbe fiskalizacije zasebnim poslovnim prostorom može se smatrati dio ili više dijelova jednog poslovnog prostora u kojima se obavlja različita djelatnost, kao i  prostor koji obveznik fiskalizacije radi potrebe obavljanja djelatnosti koristi samo povremeno ili privremeno za potrebe održavanja sajmova, seminara ili provedbu sličnih djelatnosti.
Zaključno promišljanje
Tehnološki razvoj, mobilnost i kreativnost poslovnih subjekata predstavljaju pokretačku snagu svakog razvijenog društva i svakako ih je potrebno strateški te permanentno razvijati i poticati. Međutim, navedene pojave i ekonomski razvoj društva često zadaju glavobolje svima koji u okviru svojih radnih mjesta tumače i primjenjuju pravne propise, bez obzira trebaju li novonastale društvene situacije podvesti pod postojeće propise ili, s druge strane, statične i uhodane društvene situacije prilagoditi novim propisima.
Obzirom da je definiranje poslovnog prostora značajan, ali uistinu mali dio složene problematike vezane uz utvrđivanje i naplatu komunalne naknade kao jednog od financijski najizdašnijih lokalnih prihoda, nadamo se da smo uspjeli približiti predmetni pojam te dati valjano pravno uporište za takvo tumačenje.
Također, ovim putem najavljujemo kako ćemo se kroz naša savjetovanja i dalje predano baviti svim relevantnim pitanjima vezanim uz pravilno i zakonito utvrđivanje te naplatu komunalne naknade, a do tada vas pozivamo da pratite naše objave i aktivno predlažete teme za koje smatrate da bi ih valjalo obraditi.

Vedran Vukobrat, dipl. iur.
LIBUSOFT CICOM d.o.o.