Izvješća Državnog ureda za reviziju za 2018. za jedinice lokalne i regionalne samouprave te javne ustanove otkrila su kako je u značajnoj mjeri prisutan problem upravljanja tj. evidentiranja imovine. Primjedbe iz nalaza Revizije svode se na izostanak veze između evidencije imovine i osnovnih sredstava, neusklađenosti evidencija s Uredbom o središnjem registru državne imovine ili nedovoljni obuhvat popisa imovine.
Republika Hrvatska je u prethodnih nekoliko godina krenula u sustavno sređivanje upravljanja imovinom donošenjem novih zakona i uredbi koje za cilj imaju potaknuti i olakšati njeno evidentiranje u svrhu rješavanje imovinsko-pravnih odnosa. Riješeni imovinsko-pravni jedan su od preduvjeta za uspješno prijavu projekata za fondove Europske Unije, a generalno potiču bolju investicijsku klimu.
Za jedinice lokalne ili regionalne samouprave te javne ustanove od novih propisa najbitniji su Zakon o komunalnom gospodarstvu (NN 68/18, 110/18 i 32/20), Zakon o središnjem registru državne imovine (NN 112/18) i Zakon o fiskalnoj odgovornosti (NN 111/18).
Zakon o komunalnom gospodarstvu jasno navodi u članku 59. što je komunalna infrastruktura te u članku 63. stvara obavezu upraviteljima komunalne infrastrukture da uspostave njenu evidencije. Na osnovu evidencija zakon otvara mogućnost rješavanja imovinsko-pravnih odnosa upisom u zemljišne knjige kao javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinica lokalne samouprave ili isporučitelja komunalnih usluga (članak 61).
Novi Zakon o fiskalnoj odgovornosti je također donio novosti vezano uz upravljanje imovinom. U izjavi o fiskalnoj odgovornosti koja prati novi zakon nalaz se grupa pitanja vezanih za upravljanje i evidentiranje imovine u javnim ustanovama ili jedinicama lokalne i regionalne samouprave. Spomenuta grupa pitanja nalazi se pod rednim brojevima od 73 do 84.
Na temelju navedenih zakona i propisa očita je intencija Države da poveća kvalitetu i opseg evidentirane imovine. Kako bi se to postiglo bit će potrebno puno rada jer do nedavno nisu postojale smjernice kako evidentirati imovinu. Cijeli posao dodatno će otežati djelomična usklađenost katastara i zemljišnih knjiga, u kojima još uvijek postoje arhaični oblici vlasništva. Iz tog razloga evidencije imovine nije moguće izvršiti „automatikom“ već multidisciplinarnim pristupom službenika jedinica lokalne i regionalne samouprave te djelatnika javnih ustanova.
Kako bi se odgovorilo zadatku evidentiranja i upravljanja imovinom kod jedinica lokalne i regionalne samouprave te javnih ustanova, javlja se potreba za internom reorganizacijom kako bi se osigurali ljudski i tehnički resursi potrebi za ovaj zahtjevan zadatak. Potrebno je imati službenika ili djelatnika čiji bi fokus bio na radu s imovinom uz redovito ulaganje u alate i edukaciju kako bi se uspostavila kvalitetna baza imovine. Rad i ažuriranje baza imovine stalna je obaveza, ali u konačnici dovest će do dugoročnih benefita na zadovoljstvo građana i investitora.
