Između brojnih LC-ovaca titulu ambasadora profesionalnosti ove je godine ponijela kolegica Vilma Plavčić. Vilma je s nama pet godina i trenutno vodi Odjel prostornih i komunalnih projekata. Naš je stručnjak za upravljanje imovinom, ali i sjajna, vrlo odgovorna kolegica uz čiju pomoć sve izazove rješavamo s lakoćom. Iza toga se skriva i činjenica da nikad ne zažmiri na “help” poruke i nesebično dijeli svoje znanje. Uz sve to uvijek je spremna na šalu i druženje.

Kako biste je što bolje upoznali popričali smo s njom o onim profi stvarima kao i o onima zabavnima, a intervju vam donosimo u nastavku.

Možeš li nam opisati što točno radiš u LC-u?

Voditeljica sam Odjela komunalnih i prostornih projekata, a što samo po sebi ne govori mnogo. Iza naziva tog radnog mjesta se krije svakodnevno praćenje zakonskih i podzakonskih novina, „mozganje“ s ostatkom tima što, kako i kad u vezi daljnjeg razvoja naših aplikativnih rješenja, konzultantska podrška mom timu, ostalim odjelima u LC-u i našim korisnicima, posebno u pitanjima upravljanja imovinom, kao i priprema i sudjelovanje na raznim konzultantskim savjetovanjima. Trenutno paralelno vozimo na tri kolosijeka i bavimo se uvođenjem poreza na nekretnine, upravljanjem zgradama u svjetlu novog Zakona o upravljanju i održavanju zgrada i razvijamo spoj na Središnji registar državne imovine, a čekaju nas i novi izazovi koje nam je donio novi Zakon o grobljima.

Sjećaš li se svog prvog radnog dana kod nas?

Prvi radni dan se ne zaboravlja. 😊 Bilo je to 17. kolovoza 2020. godine u jeku godišnjih odmora i pandemije COVID-19. Malo pretjerujem, ali izgledalo je otprilike ovako: dočekao me naš direktor, dao mi mentorski program, rekao možeš ti to, vidimo se za deset dana i otišao na godišnji odmor. 😉 Nakon dva dana me nazvala naša Gabi i rekla: Gdje ti je članak za Panoramu? 😉 Ne moram naglašavati da do tada nisam ni znala za Panoramu, a kamoli za neki članak. 😉 Bilo je to razdoblje u kojem smo uglavnom bili u online kontaktu zbog mjera, tako da sam neke drage ljude s kojima sam se svakodnevno čula, uživo vidjela tek nakon godinu dana, ali zahvaljujući kolegama koji su me primili otvorenog srca i raširenih ruku, prebrodili smo i te nedaće.

Kako izgleda tvoj idealan radni tim?

Iskreno, imam svoj idealan radni tim, sastoji se od jedanaestero naizgled nespojivih ljudi koji savršeno funkcioniraju kao tim. Svatko od njih pojedinačno je najbolji u svom poslu, iznimni su profesionalci, a pri tome su u prvom redu ljudi. Smatram našom zajedničkom zaslugom što smo postigli atmosferu u kojoj svatko svakome u svakom trenutku može reći što misli i u tom iskrenom, neformalnom razgovoru se i rađaju ideje.

Koja ti je najdraža stvar u LC-u?

Ljudi, a oni nisu stvar. 😊 Oduvijek su mi na poslu bili bitni ljudi i međuljudski odnosi i sa zahvalnošću mogu reći da sam uvijek imala dobre cimere i kolege.

Što za tebe znači profesionalizam u svakodnevnom radu?

Moja definicija profesionalizma je svaki dan daj svoj maksimum i nadaj se najboljem! 😊

Možeš li opisati situaciju kada si pokazala visoku razinu profesionalizma, iako je to bilo izazovno?

Ne postoji neka situacija koju bih izdvojila kao posebnu.

Koje navike ili ponašanja po tebi odražavaju profesionalizam, čak i u malim svakodnevnim stvarima?

S dužnom pažnjom i strpljenjem pronaći vremena i saslušati kolegu i/ili korisnika. Ponekad ljudi uopće ne traže savjet, dovoljno im je da neku svoju dvojbu ili problem podijele s nekim i imaju osjećaj da ste im pomogli, a samo ste ih saslušali. Naravno, osmijeh uvijek pomaže. Ponekad kad sam u gužvi, znam u šali pitati privatno ili poslovno? Pa kad mi kolege kažu privatno, kažem da je u redu i slušam jer za privatno imam vremena 😊. Poslovno ponekad može i pričekati. 😉

Kada bi morala odabrati samo jednu boju odjeće da ju nosiš zauvijek, koja bi to bila i zašto?

Ništa nije zauvijek ili vječno pa tako ni boje. Kad imam javni nastup preferiram crnu jer tako je pažnja usmjerena na ono što govorim, a ne na ono kako izgledam. Iako se to možda ne vidi na prvu, crvena je moja boja.

Koji je tvoj melem za stres, kako se opuštaš?

Moj melem za stres su sapunice i jeftini ljubavni romani, što pliće, to bolje. 😊

Jedna namirnica/hrana bez koje ne možeš?

Čokolada. Neki dan mi je moja petogodišnja nećakinja rekla: „Teto, ne možeš dobiti ni jedan ni dva schoko bonsa. Jedeš previše slatkog! 😊