Objave

Jeste li znali da u svakodnevnom radnom okruženju, interakcija s kolegama igra ključnu ulogu u oblikovanju produktivnosti, zadovoljstva i općeg uspjeha tima i da za čak 63 posto utječe na povećanje zadovoljstva poslom. Pohvale među kolegama su jedan od važnih elemenata te interakcije. Pohvale su izrazi priznanja, zahvalnosti i podrške koje jedan kolega upućuje drugima za njihove napore i doprinos.

Pohvale među kolegama doprinose stvaranju pozitivnog radnog okruženja. Kad se ljudi osjećaju cijenjeno među svojim kolegama i kad vide podršku, osjećaju se i zadovoljno i motivirano u radu. Pozitivno radno okruženje stvara osjećaj sigurnosti, što rezultira smanjenjem stresa i povećanjem zadovoljstva na poslu. Pohvale također služe kao poticaj za kontinuirano poboljšanje i postizanje boljih rezultata te su značajni čimbenik u međuljudskim odnosima. Kad se ljudi osjećaju cijenjenima i podržanima, razvijaju se jače emocionalne veze među članovima tima.

Osvrnite se i razmislite…

Pohvale stvaraju pozitivno radno okruženje, potiču međusobnu podršku, povećavaju produktivnost i kvalitetu rada te jačaju međuljudske odnose među kolegama. Stoga vas potičemo da se osvrnete i razmislite, je li možda danas baš dan da nekom kolegi udijelite koju pohvalu i izrazite zahvalnost. Što više možemo dosegnuti kroz svoje razlike kako bismo se povezali s drugima, to bolje gradimo odnose i naši životi postaju bogatiji.

Dok s lijevom rukom rješava Excel krizu, s desnom utipkava broj i naručuje gablec za cijeli ured. I to sve dok većina nas još zijeva i priprema se za nove radne pobjede – u 8:01 h ujutro. On je LC-ov najbolji timski igrač, naš joker zovi, jedan jedini – Nikola Fratrić.

Nikola je zaposlen na poziciji mlađeg konzultanta prodaje. Njegova je profesionalna, ali i osobna misija da svi prodajni procesi teku glatko. Tom zadatku pristupa s entuzijazmom i shvaća ga vrlo ozbiljno jer zna da je ključ uspješnog tima upravo u kvalitetnoj podršci kolegama, u kojem god obliku da je potrebna. U LC je došao prije pet godina, a svaki dan postavlja zavidno visoke kriterije vrhunskog timskog igrača. Stoga su ga kolege i izabrale za predstavnika upravo te LC-ove vrijednosti.

Što je zapravo tvoj posao?

Prodaja – back office. Naglasak mog posla je na administrativnoj podršci prodaji. To uključuje podršku Key Account menadžerima, izradu ponuda, podršku korisnicima, dohvaćanje podataka, slaganje izvještaja i slično.

Što ti je najdraže u LC-u?

Ljudi – rijetko kad sam naišao na nekoga u LC-u s kim je teško raditi, većina zaista želi pomoći. U uredu je odlična atmosfera, a kroz šalu se sve lakše odradi. Ne mogu si zamisliti da svaki dan na posao moram ići s grčem.

Kažeš da većina kolega želi pomoći. Što misliš zašto si onda baš ti proglašen za najboljeg LC timskog igrača?

Ne znam. Kad me netko nazove i traži pomoć, pokušavam to što prije riješiti kako mi ne bi ostalo za kasnije. Znale su mi kolege reći da najbrže riješim njihove probleme, pa su možda zbog toga izabrali baš mene. Međutim, sigurno ima još puno kolega koji su mogli dobiti ovu nagradu.

Misliš li da se tvoj posao na neki način promijenio s ovom ulogom?

Mislim da ne, ponašam se jednako kao i prije. Jedino što se promijenilo je što sada imam osjećaj da moram opravdati ovo priznanje. Svi smo tu kolege i želim pomoći kad god mogu – bilo da se radi o korisniku, nadređenom ili kolegi. Osim toga, uvijek se sjetim kako su drugi pomagali meni.

 Kako je izgledao tvoj profesionalni napredak od trenutka kada si došao u LC?

Najviše sam učio i napredovao kroz konkretne probleme koje sam pokušavao riješiti. Primjerice, kad moram izraditi novi izvještaj, istražujem koje mogućnosti Excel nudi. Kroz sam posao učim stvari koje su mi korisne da budem brži i efikasniji.

Imaš li savjet kako biti bolji timski igrač?

Mislim da je strpljenje ključ svega. Svi smo specijalizirani za neko određeno područje, a u ostalima imamo manje znanja. Ako nekome treba pomoć ili pojašnjenje, treba biti strpljiv i potruditi se objasniti, bez obzira na to što se nama neko pitanje ili problem možda čine bazičnima.

Daj nam neki savjet za preživljavanje u modernom svijetu.

Najveća mana modernog svijeta koju vidim je stalna žurba. Jurcanje s jedne strane na drugu jako utječe na nas. Sebe često zateknem da planiram kako ću odraditi sve na to-do listi dok jurim od jedne do druge obveze. Vikend bi trebao biti vrijeme za odmor, a rijetko kada ga provedemo zaista odmarajući.

Možda se ne mora baš sve odraditi danas. Neke stvari su zaista bitne i moraju se odraditi, ali nije sve tako važno kako se nama čini. Trebali bismo svaki dan pronaći malo vremena za sebe i provesti ga sa svojim mislima. To je savjet koji bih i sam trebao poslušati.

Koja je tvoja najdraža aktivnost za opuštanje?

Pogledati neku seriju, film, formulu ili utakmicu. Međutim, utakmica nikako ne smije biti vezana uz Hrvatsku ili Dinamo jer to radi kontra efekt od relaksacije. Volim pogledati neku dobru utakmicu stranih klubova.

Ovo je možda neobično, ali u posljednje vrijeme volim pogledati i pikado natjecanja. Nikad nisam mislio da ću tako nešto gledati, ali slučajno sam naletio na to i svidjelo mi se. Zapravo je jako dinamično kad vidiš publiku u toj dvorani kako strastveno navija. Ne bi se nikad reklo, ali toliko veselja bude prisutno da je atmosfera zapravo bolja nego u nogometu.

Čega si se najviše bojao kad si bio mali?

Kad sam bio mali tata mi je znao puštati pjesmu koja mi je bila na neki čudan način strašna – Donna Summers: I feel love. Ne bih to nazvao baš strahom, ali i dan danas kad ju pustim, u meni se javi neki čudan osjećaj.

Od pravih strahova, istaknuo bih cijepljenje u osnovnoj školi. Na dan cijepljenja nisam uopće mogao funkcionirati. Najgore je bilo ako sam isti dan imao i neki test.

Je li te i dalje strah toga?

Danas sam se naučio pretvarati da me nije strah. Šalim se, naviknuo sam se u međuvremenu zbog brojnih vađenja krvi. Problem koji je ostao su moje loše vene pa mi znaju reći da izgledam k’o jastučnica kad izađem van zbog silnih vata koje imam po sebi.

Što si kao mali želio biti kad odrasteš?

Ovo je zaista istinita priča. U prvom razredu osnovne škole su nas na upoznavanju pitali to isto pitanje. Svi su davali klasične odgovore – astronaut, doktor i slično, a ja sam odgovorio – u mirovini. Sjetio sam se svoje bake kako sjedi doma, dobiva penziju i meni daje džeparac. Ako ću biti iskren, to mi se baš svidjelo.