Psihološki stres može nastati u bilo kojoj situaciji koja nam je osobno važna, a iz nekog razloga u nama postoji sumnja da ćemo se s njom uspješno nositi. Oba faktora su pritom subjektivna – percepcija važnosti i percepcija vlastitih sposobnost. Zbog toga svatko od nas vrlo individualno doživljava stres i gotovo je nemoguće predvidjeti kako će različiti ljudi doživjeti istu situaciju.
Međutim, ono što nam je svima zajedničko upravo su posljedice prolongiranog doživljavanja psihološkog stresa jer tada on prestaje biti “samo” psihološki.
Pojava tegoba
Kronični psihološki stres odražava se na tijelo i tada se javljaju tzv. psihosomatski simptomi. S obzirom na to da tijelo nije predviđeno da stalno “bježi od lavova”, sve te silne promjene koje se u tijelu događaju, moraju se negdje manifestirati. Zbog toga se mogu javiti razne tegobe – glavobolja, mučnina, visoki krvni tlak, hipertireoza, gastritis i sl.
Pritom nije cilj potpuno izbjeći stres (sjetimo se prethodnog teksta i dobrobiti stresa), što uostalom nije ni moguće. Cilj je naučiti prepoznati znakove dugoročnog stresa i primijeniti neke od mehanizama nošenja sa stresom.
Povezanost uma i tijela kao rješenje
Povezanost uma i tijela možemo iskoristiti u vlastitu korist tako da utjecanjem na tijelo ublažimo simptome psihološkog stresa. Primjerice, prirodna reakcija većine ljudi u kontekstu prehrane u stresnoj situaciji je jedan od dva ekstrema – preskakanje obroka te smanjeni unos hrane u organizam ili povećani unos hrane (koja najčešće nema esencijalne hranjive tvari).
S obzirom na to da je tijelo iscrpljeno od produljene stresne reakcije, ni jedno od ovih ponašanja zapravo mu ne pomaže. S druge strane, uravnotežena prehrana povezana je s većom razinom serotonina (hormona sreće) te smanjenom razinom kortizola i adrenalina (hormona stresa), čime zapravo osiguravamo tijelu alate uz pomoć kojih će se uspješnije boriti s kroničnim stresom.