Objave

Psihološki stres može nastati u bilo kojoj situaciji koja nam je osobno važna, a iz nekog razloga u nama postoji sumnja da ćemo se s njom uspješno nositi. Oba faktora su pritom subjektivna – percepcija važnosti i percepcija vlastitih sposobnost. Zbog toga svatko od nas vrlo individualno doživljava stres i gotovo je nemoguće predvidjeti kako će različiti ljudi doživjeti istu situaciju.

Međutim, ono što nam je svima zajedničko upravo su posljedice prolongiranog doživljavanja psihološkog stresa jer tada on prestaje biti “samo” psihološki.

Pojava tegoba

Kronični psihološki stres odražava se na tijelo i tada se javljaju tzv. psihosomatski simptomi. S obzirom na to da tijelo nije predviđeno da stalno “bježi od lavova”, sve te silne promjene koje se u tijelu događaju, moraju se negdje manifestirati. Zbog toga se mogu javiti razne tegobe – glavobolja, mučnina, visoki krvni tlak, hipertireoza, gastritis i sl.

Pritom nije cilj potpuno izbjeći stres (sjetimo se prethodnog teksta i dobrobiti stresa), što uostalom nije ni moguće. Cilj je naučiti prepoznati znakove dugoročnog stresa i primijeniti neke od mehanizama nošenja sa stresom.

Povezanost uma i tijela kao rješenje

Povezanost uma i tijela možemo iskoristiti u vlastitu korist tako da utjecanjem na tijelo ublažimo simptome psihološkog stresa. Primjerice, prirodna reakcija većine ljudi u kontekstu prehrane u stresnoj situaciji je jedan od dva ekstrema – preskakanje obroka te smanjeni unos hrane u organizam ili povećani unos hrane (koja najčešće nema esencijalne hranjive tvari).

S obzirom na to da je tijelo iscrpljeno od produljene stresne reakcije, ni jedno od ovih ponašanja zapravo mu ne pomaže. S druge strane, uravnotežena prehrana povezana je s većom razinom serotonina (hormona sreće) te smanjenom razinom kortizola i adrenalina (hormona stresa), čime zapravo osiguravamo tijelu alate uz pomoć kojih će se uspješnije boriti s kroničnim stresom.

Koliko bi li nam svima život bio ljepši i jednostavniji da stres jednostavno ne postoji? No, bi li zaista?

Primarna funkcija stresa je da nas štiti od opasnosti. On pokreće adaptivnu reakciju našeg tijela kako bi nam povećao vjerojatnost preživljavanja. Dokumentarci to vrlo zorno prikazuju. Primjerice, možemo zamisliti antilopu koju lav pokušava napasti. Stres joj pritom pomaže – mobilizira njenu energiju, šalje povećanu količinu kisika u mozak i mišiće te joj pomaže da brže trči. No, jednom kad antilopa pobjegne od lava, ona mirno nastavlja pasti travu, kao da se ništa nije dogodilo.

Stresna reakcija evolucijski je namijenjena da bude kratkoročna, tj. dok se ne sklonimo iz neposredne opasnosti. Problem nastaje tek kada se ta reakcija tijela ne smiruje, nego perzistira kroz dulji vremenski period. Prema količini stresa koju većina ljudi svakodnevno doživljava, dalo bi se zaključiti da u uredima i kod kuće svi imamo barem tri lava. Ako primijetimo produljeno doživljavanje stresnih situacija, postoje brojne metode koje nam ga mogu pomoći regulirati.

Javlja se kad nam je do nečeg stalo i povezuje nas s drugima

S druge strane, stres se ne javlja samo kad smo u opasnosti, nego i kad nam je do nečega stalo. Pokušajmo zamisliti kako bi jedna obrana diplomskog rada, novi posao ili rođenje djeteta izgledalo da uopće ne doživljavamo stres. Stres nam u tim situacijama diže razinu motivacije te nam pomaže da budemo više fokusirani, produktivniji i efikasniji. Potpuni izostanak uzbuđenja mogao bi značiti da nam možda nije toliko stalo do neke situacije. I ovdje nam stres kratkoročno pomaže – zbog njega smo spremniji nositi se s izazovima.

Dodatna adaptivna reakcija stresa je instinktivno povezivanje s drugim ljudima. Većina nas ima potrebu podijeliti s nekime uzroke stresa s kojima se suočavamo. Kao da taj jednostavni postupak verbaliziranja ukloni dio tereta koji osjećamo. Osim toga, takva biološka reakcija i jača empatiju prema drugim ljudima. Zbog toga se u literaturi, osim svima poznate fight/flight reakcije, javlja i tend/befriend reakcija.

Uzevši sve ovo u obzir, nameće se vrlo opravdana sumnja je li stres zaista naš dežurni neprijatelj ili je neopravdano stekao svoju zloglasnu slavu?

Odgovor prepuštamo vama.