„Još nisam čuo od Jelene da je nešto nemoguće! Ako nešto ne zna tome pristupa kao osobnom neprijatelju 😊 Njezin fokus, želja za znanjem, smirenost i upornost su nenadmašni!” Riječi su to kojima LC-ovi opisuju kolegicu Jelenu Ševu, voditeljicu tima razvoja u Odjelu za uredsko poslovanje i platformu Otvoreno.

No, te su riječi zasigurno i temelj na kojima su gradili svoju odluku da upravo Jelenu izaberu za LC Talent godine, odnosno našu ambasadoricu vrijednosti “razvoj i napredovanje”.

Što za Jelenu znači razvoj, što je motivira da se osobno razvija a potom da i svoje znanje prenosi na druge te kako se nosi s izazovima s kojima se susreće doznajte u razgovoru u nastavku…

Kako izgleda tvoj tipični radni dan u LC-u?

Moj tipični radni dan u LC-u je mješavina sastanaka, koordinacije i barem malo programiranja. Dan obično započinje s kratkim timskim sastankom, nakon čega slijedi dosta komunikacije – bilo s članovima tima, voditeljem odjela ili drugim odjelima. Velik dio dana posvećen je planiranju i traženju prilika za poboljšanja – kako u kodu, tako i u procesima. Iako voditeljska uloga traži dosta vremena, trudim se svaki dan odvojiti barem malo za programiranje.

Na što si najponosnija u svom dosadašnjem radu?

Najponosnija sam na svoj osobni razvoj otkad sam preuzela ulogu voditelja tima. U proteklih godinu dana naučila sam balansirati između vođenja ljudi, organizacije posla i aktivnog sudjelovanja u razvoju. Nije uvijek lako, ali uspjela sam ostati prisutna u programiranju i nastaviti gurati projekte koji su nam tehnološki važni. Posebno mi je drago što sam inicirala i vodila projekt povezivanja EVOK-a s Microsoft 365, jer vjerujem da takvi iskoraci dugoročno podižu naš sustav na višu razinu.

Što te osobno motivira i inspirira na svakodnevnoj razini u radu?

Najviše me veseli kad cijeli tim zajedno završi neku veću funkcionalnost i kad to odmah vidimo u praksi – da korisnici stvarno koriste to što smo razvili. Poseban gušt mi je kad tim rješenjem nekom olakšamo svakodnevni posao, automatiziramo nešto što im je prije uzimalo vrijeme ili živce. Taj trenutak kad znaš da si napravio nešto korisno – to mi je stvarno najveća motivacija.

Što za tebe znači biti ambasador vrijednosti “razvoj i napredovanje”?

Biti ambasador vrijednosti “razvoj i napredovanje” mi stvarno puno znači jer su drugi prepoznali moju želju da svojim razvojem doprinesem i timu i širem okruženju. Za mene razvoj ne staje na onome što naučim, važno mi je to znanje prenijeti dalje. Upravo zato sam, iako mi to nije bilo u zoni komfora, izašla pred kolege i prezentirala na LC Tech Day-u. S druge strane, trudim se da sve što naučimo ne ostane samo na teoriji, nego da to stvarno primijenimo u svakodnevnom radu i tako zajedno guramo stvari naprijed.

Kako je izgledao tvoj put u LC-u do pozicije ambasadora?

Moj put u LC-u započela sam još kao studentica, kada sam počela raditi u OHR odjelu. Tamo sam naučila sve one temeljne stvari koje i danas svakodnevno koristim – od komunikacije i timske suradnje do šireg pogleda na poslovne procese. Najveći iskorak i razvoj ipak sam doživjela kad sam preuzela ulogu voditelja tima razvoja. Tu sam se prvi put direktno suočila s ozbiljnim tehnološkim izazovima i odlučila ih ne zaobilaziti, nego zaroniti u njih. Po prirodi sam uporna i ne odustajem dok ne nađem rješenje, i mislim da me upravo taj pristup i doveo do pozicije ambasadora.

Na koji način ti ova uloga pomaže da budeš bolja u svom poslu?

Ova uloga mi stvarno daje dodatni vjetar u leđa – nije to samo priznanje, nego i odgovornost da pokažem kako se stvari mogu raditi bolje. Potičem i druge da izađu iz svoje zone komfora i pokažu što znaju, jer vjerujem da svi imamo puno potencijala. Tako da me uloga ambasadora drži na oku i tjera da ne stojim u mjestu, nego da zajedno s timom stalno idemo naprijed.

S kojim se sve izazovima susrećeš u svom poslu?

U svom poslu stalno se susrećem s različitim izazovima. S jedne strane, razvojno-tehnološki izazovi su svakodnevica – stalno dolaze nove situacije gdje moraš odlučiti kako nešto najbolje napraviti, a često treba balansirati između kvalitetnog i brzog rješenja. S druge strane, tu je i organizacija tima: kako postaviti prioritete da verzija izađe na vrijeme, a da pritom ne žrtvujemo kvalitetu. I, naravno, jedan od najvećih izazova je biti prevoditeljska spona između voditelja s poslovnim idejama i programera koji uglavnom sve gledaju kroz kod. Ponekad se osjećam kao da prevodim dva različita jezika, ali na kraju je super kad svi skupa uspijemo napraviti nešto što stvarno funkcionira.

Reci nam nešto o sebi što nitko u firmi ne zna 😊

Ne mogu reći da to baš nitko ne zna, ali mislim da većina u firmi ne zna da sviram harmoniku. To mi je nešto čime se bavim u slobodno vrijeme i na neki način me opušta i puni energijom.

I tebi se sigurno nekad dogodilo da izgubiš svoje super moći. Kako to izgleda?

Da, zna se dogoditi da mi “super moći” nestanu na neko vrijeme. Tad mi se čini kao da ne držim baš sve pod kontrolom, da je kaos oko mene i da se zaduženja na koja nemam rješenje samo gomilaju. U takvim situacijama najvažnije mi je srediti prioritete i osloniti se na tim – jer nije loše ponekad malo izgubiti kompas, bitno je kako se vratiš.