Područje gospodarenja otpadom u suvremenom društvu, s obzirom na svoju neraskidivu povezanost s područjem zaštite okoliša, kao i međusobnu uvjetovanost s učinkovitim i održivim raspolaganjem prirodnim resursima u najširem smislu, svakako predstavlja jednu od ključnih strateških točaka društvenog razvoja svih država članica Europske unije, a tako i Republike Hrvatske. Međutim, iz sve raskoši svoje multidisciplinarne slojevitosti te izravnog i neizravnog kapilarnog dosega na prava i obveze nepreglednog niza kako različitih javnopravnih subjekata tako i pravnih i fizičkih osoba, u dosegu ovog članka ograničit ćemo se na prava i obveze naših gradova i općina u predmetnom smislu. U bitnome, na području čitavog teritorija Republike Hrvatske ustrojeno je ukupno 555 gradova i općina, kojima svakako valja pribrojiti i Grad Zagreb, a upravo su Grad Zagreb i jedinice lokalne samouprave (dalje u tekstu: JLS) na temelju više ili manje izričitih zakonskih odredbi dužne na svom području osigurati uvjete i provedbu svih propisanih mjera gospodarenja otpadom.
Nažalost, mjere gospodarenja otpadom nisu taksativno navedene u obuhvatu djela predmetnog zakona koji uređuje, odnosno koji bi trebao uređivati sve relevantne pojmove koji se koriste u vrlo složenim područjima rada i djelatnosti obuhvaćenih unutar pojma gospodarenje otpadom, slijedom čega je za definiranje istih nužno pažljivo i sistemski čitati i tumačiti sve propise koji izravno ili neizravno sadrže i/ili pobliže određuju neke od takvih mjera.
Što nalažu zakoni? Koje su obveze lokalnih jedinica? Ima li smisla propisivanje vrlo visokih i normativno složenih standarda postupanja i ponašanja?
Pozivamo vas na čitanje cijelog članka koji je za vas priredio Vedran Vukobrat, dipl. iur., pravni savjetnik-konzultant u LC-u.
