Je li coaching uistinu čarobiranje i govorenje što se mora učiniti? Proces u kojem se nameće kako se moramo ponašati, a što je u suprotnosti s vrijednostima i uvjerenjima osobe koja dolazi na coaching?
Nakon intervjua s Voditeljicom službe ljudskih resursa tvrtke LIBUSOFT CICOM, Adrianom Bandalo u ulozi Coacha, htjeli smo čuti i drugu stranu, osobu koja je sudjelovala u coaching procesu tj. coacheea.
Drugi intervju je bio s Renatom Miokovićem, Voditeljem tima u Odjelu programiranja LC-u.
Željeli smo čuti kakva su njegova iskustva iz internog coachinga, je li imao koristi od internog coachinga ili ako nije imao koristi, koje su bile prepreke u tome.
Renato, hvala ti na odazivu i otvorenosti da podijeliš iskustva i informacije o svom iskustvu s internim coachingom. Jesi li do sada bio upoznat s coachingom?
Renato: Iskreno, do sada nisam bio upoznat s coachingom. Budući da mi je ovo prvo iskustvo u voditeljskoj ulozi od kada radim u LC-u, s coachingom sam se počeo upoznavati tek preko svoje tadašnje voditeljice Sandre Ban, a kasnije i preko Voditeljice ljudskih resursa, Adriane Bandalo.
Kad si došao na coaching, imao si određenu temu/e?
Renato: Tako je, uvijek smo radili na konkretnim situacijama iz poslovnog okruženja. Na primjer, komunikacija s nadređenim, komunikacija s timom, delegiranje itd. Od početka coachinga sam pratio sam sebe i kad god sam imao osjećaj da sam se mogao bolje ponašati, zapisao bih situaciju te zajedno s Adrianom prolazio još jednom konkretnu temu te istraživao kako sam mogao bolje reagirati i prilagoditi komunikaciju.
Što ti je bio najveći izazov tijekom coaching procesa?
Renato: Najveći izazov mi je bio sam proces coachinga, koji je prilično dinamičan i nema nekog univerzalnog rješenja za određene situacije. Rješenje mora biti prilagođeno situaciji, osobi, kulturi tvrtke… U tom procesu sam naučio gledati kako tim funkcionira, kako se fokusirati na svakog člana tima, a istovremeno gledati široku sliku.
Iz tvoje perspektive, koje su prednosti i nedostaci internog coachinga?
Renato: Prednošću internog coachinga smatram to što je coach radni kolega i od samog starta postoji razina povjerenja, zajedno smo u tome, u istoj smo firmi, poznaju se poslovni procesi i lakše se pronalazi zajednički jezik. Lakše se detektiraju sporne situacije te se brže uspostavlja povjerenje između coacha i coacheea.
Također smatram kako je povjerenje ključna stvar u coaching procesu. Iz mog iskustva na izgradnju povjerenja utjecalo je kakav sam feedback dobivao od coacha tj. Adriane, a pomoglo mi je i to što je Adriana pozitivna osoba što je u meni stvorilo osjećaj da nisam sam i da zajedno prolazimo kroz coaching proces.
Na izgradnju povjerenja utječe i što radi HR u LC-u općenito. Jedan primjer je inicijativa oko savjetovališta za zaposlenike po čemu se vidi da je kolegicama iz HR-a stalo da su kolege dobro.
U ovom trenutku se ne mogu se sjetiti niti jednog nedostatka internog coachinga. Vjerojatno zato što je za mene interni coaching bio jedno skroz pozitivno iskustvo.
Možeš li reći što je za tebe bilo korisno nakon coachinga? Što si spoznao o sebi?
Renato: Mogu, izdvojio bih sljedeće: sažeo sam komunikaciju u određenim prilikama, odnosno kad nešto govorim ne idem u širinu; prepoznajem tipove unutar tima i prilagođavam način rukovođenja individualnoj razini; naučio sam kako postoje razni stilovi vođenja i prilagođavam se željenom stilu vođenja, te sam naučio kako rješavati konfliktne situacije.
Za kraj, što bi poručio svima koji dvoje otići na coaching ili ne?
Moji dojmovi su pozitivni i preporučio bih coaching svakome. Sugeriram kako čovjek mora doći otvorena uma, bez predrasuda. Na coachingu nema govorenja što se mora napraviti. Osoba je takva kakva je i ovdje se radi o usmjeravanju i pronalaženju idealnog stila vođenja koji najbolje odgovara toj osobi. Coaching pomaže pronaći optimalni stil vođenja, a cilj je izvući neke zaključke i poruke za buduće situacije te promisliti koje bi buduće ponašanje moglo biti bolje. Coaching me potaknuo na razmišljanje o svojim postupcima te na brže donošenje odluka.
Intervju završavamo Renatovom rečenicom „Moj tim je moja motivacija”. Čovjek koji je spreman rasti i propitkivati kako biti bolji u onome što radi, čovjek iza kojeg ne leži ego je čovjek koji će rasti. Vremena se mijenjaju, stilovi vođenja se mijenjaju, svjesnost raste na svim nivoima. Danas biti dobar voditelj znači puno više, jer očekivanja od Uprave i kolega koje se vodi su visoka, a na voditeljima je da odluče što im je važno i koliko su spremni investirati u sebe i svoje vodstvo.
Renato Mioković, Voditelj tima u Odjelu programiranja
Monika Brkanac, voditelj intervuja
Termini:
Coach – osoba koja vodi coaching proces
Coachee – klijent, sudionik u coaching procesu
