Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o cestama regulira vrlo značajno područje cestovne infrastrukture. Zakon stupa na snagu osmog dana od objave u Narodnim novinama[1]. Citiranim Zakonom  i podzakonskim aktima koji će se donijeti u zakonom propisanom roku provodi se puna harmonizacija s pravnom stečevinom Europske unije za područje cestovne infrastrukture.

Istodobno ovim Zakonom provodi se i usklađivanje s odredbama Zakona o koncesijama [2] iz prosinca 2012. godine i to u području koncesija i javno-privatnog partnerstva. U nastavku dajemo samo osnovne naznake promjena u sustavu.
 
Zakon o cestama (u nastavku ZC) usklađuje se sa sedam EU direktiva kojima su propisani zahtjevi o sigurnosti upravljanja cestovne infrastrukture, sigurnosti tunela, naplati cestarine i korisničke naknade za korištenje cestovne infrastrukture te interoperabilnosti elektroničkih sustava naplate cestarine koje se odnose se na transeuropsku cestovnu mrežu. 
 
U skladu s navedenim Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o cestama uređuju se pitanja:naknade za korištenje javnih cesta:

  • cestarina za korištenje autocesta ili pojedinih cestovnih objekata (most, tunel, vijadukt i slično) na državnim cestama, godišnja naknada za uporabu javnih cesta koja se naplaćuje za motorna i priključna vozila, korisnička naknada,
  • elektroničkog sustava za naplatu cestarine,
  • tehničkih zahtjeva i posebnih uvjeta za europsku elektroničku naplatu cestarine EENC i interoperabilnost,
  • sigurnosnih zahtjeva za tunele u prometu po ranije važećim propisima,
  • upravnog tijela za sigurnost tunela,
  • ocjene utjecaja na sigurnost u cestovnom prometu,
  • revizije sigurnosti TEM ceste,
  • kontrole sigurnosti i vođenje evidencije o prometnim nesrećama,
  • inteligentnih transportnih sustava u cestovnom prometu.

Vezano uz primjenu EU direktiva,  citiranim Zakonom se propisuje da se za korištenje javnih cesta vozilima registriranim u RH naplaćuje godišnja naknada, a vozilima bez obzira na državu u kojoj su registrirana može se pod uvjetima propisanim ZC naplaćivati cestarina, odnosno korisnička naknada. Propisano je da naknade za korištenje javnih cesta ne smiju diskriminirati korisnike javnih cesta, da uvođenje naknada ne smije diskriminirati međunarodni promet javnim cestama niti prijevoznicima u cestovnom prometu poremetiti slobodu tržišnog natjecanja.
 
Treba naglasiti da se za korištenje iste dionice autoceste ne može se za bilo koju skupinu vozila istodobno naplaćivati cestarina i korisnička naknada.
 
Cestarina je definirana kao naknada za korištenje autoceste ili pojedinog cestovnog objekata (most, tunel, vijadukt i slično) na državnoj cesti koja se plaća u iznosu određenom na temelju udaljenosti koju je vozilo prešlo i na temelju skupine vozila; obuhvaća infrastrukturnu pristojbu i pristojbu za vanjske troškove. Infrastrukturna pristojba se naplaćuje za nadoknadu nastalih troškova izgradnje, održavanja, upravljanja, poslovanja i razvoja, a pristojba za vanjske troškove naplaćuje se radi nadoknade nastalih troškova vezanih uz onečišćenje zraka i štetne učinke buke cestovnog prometa na stanovništvo.
 
Nadležni ministar pomorstva, prometa i infrastrukture, prema citiranom Zakonu ima značajnu ovlast za donošenje provedbenih propisa kojima će urediti skupine vozila u koje se raspoređuju vozila u svrhu naplate cestarine, metodologija utvrđivanja i izračuna cestarine i koncesijske cestarine, troškova izgradnje, troškova financiranja, infrastrukturne pristojbe, pristojbe za vanjske troškove koja se odnosi na troškove zaštite od buke, utvrđivanje najviše razine infrastrukturnih pristojbi, uvjete za umanjenje infrastrukturnih pristojbi za vozila koja ispunjavaju najviše ekološke standarde te metodologiju izračunavanja prosječne cestarine, s tim da je rok za donošenje navedenog propisa je 1. listopada 2013.

Citiranim Zakonom propisuje se da se korisnička naknada može uvesti za korištenje javne ceste ili pojedine dionice javne ceste za motorna i priključna vozila namijenjena isključivo za prijevoz tereta, čija ukupna masa prelazi 3,5 tone, s tim da odluku o uvođenju, visini i namjeni korisničke naknade donosi Vlada, a visina korisničke naknade utvrđuje se razmjerno trajanju korištenja javne ceste, s tim da su maksimalni iznosi korisničke naknade za sve kategorije vozila određeni su u Prilogu II Direktive 1999/62/EZ.
 
Napominjemo kao novost po prvi puta se u citiranom Zakonu regulira pitanje biciklističkih staza, projektiranja, građenja, rekonstrukcije i održavanja biciklističkih staza i biciklističkih traka, uključujući i način prometovanja i njihova označavanja prometnom signalizacijom.
 
Zakon se  usklađuje i s odredbama Zakona o ustrojstvu i djelokrugu ministarstava i drugih središnjih tijela državne uprave;  jasnije se određuje sadržaj Strategije razvitka javnih cesta; utvrđuje se  i obveza da Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture koje je nadležno za osiguranje tehničko-tehnološkog jedinstva javnih cesta kroz provedbu navedene Strategije može obavljanje određenih operativno stručno-tehničkih poslova u svezi osiguranja tehničko-tehnološkog jedinstva javnih cesta može povjeriti Hrvatskim cestama d.o.o.; propisuje se ustrojavanje upravnog tijela u Ministarstvu, obveze upravitelja tunela – Hrvatskih autocesta d.o.o., Hrvatskih cesta d.o.o. i koncesionara, odnosno pravne osobe koju Upravno tijelo imenuje upraviteljem tunela za projektiranje i građenje, odnosno za korištenje i održavanje tunela.
 
Zakonom se regulira i pitanje inteligentnih transportnih sustava – ITS su informacijsko-komunikacijska nadgradnja klasičnog sustava cestovnog prometa, kojim se postiže znatno poboljšanje učinaka cjelokupnog prometnog sustava.  ITS uključuje ceste, vozila i korisnike cesta, a primjenjuju se u upravljanju prometom, upravljanju mobilnosti, upravljanje prometnim incidentima te za veze s ostalim vrstama prijevoza. Za usluge ITS-a primjenjuju se tehnički, funkcionalni i organizacijski zahtjevi (specifikacije) i norme koje donosi Europska komisija. Određuju se četiri prioritetna područja razvoja i aktivnosti za koja se ITS prvenstveno treba razvijati s tim da će Vlada donijet će nacionalni program za razvoj i uvođenje ITS-a u cestovnom prometu na prioritetnim područjima, za razdoblje od pet godina.

Što se tiče usklađivanja sa  Zakonom o koncesijama, pretežito se radi o izmjenama formalne naravi i rješavanju pitanja vezanih uz koncesijsku cestarinu sukladno odredbama Direktive 2011/76/EU – pristojbama za korištenje određene infrastrukture za teška teretna vozila. Kao najznačajnije Zakonom o izmjenama i dopunama propisuje da se koncesija može dati na vrijeme do 60 godina, u odnosu na važeću odredbu iz Zakona o cestama prema kojoj je taj rok maksimalno iznosio do 40 godina.
 
Izmjenama i dopunama Zakona o cestama,  Hrvatskim autocestama d.o.o. dana je ovlast da mogu osnovati posebno društvo s ograničenom odgovornošću za pružanje usluga naplate cestarine i za obavljanje poslova održavanja autocesta i cestovnih objekata s naplatom cestarine na državnim cestama( iz članka 81. stavka 3. podst. 4. ZC, odnosno za obavljanje svih poslova održavanja iz članka 26. ZC na autocestama i cestovnim objektima s naplatom cestarine na državnim cestama.
 
Treba posebno naglasiti da se ovim izmjenama i dopunama Zakona  brišu odredbe članka 86. stavaka 2., 3. i 4. ZC jer se ta pitanja uređuju na novi odgovarajući način. Naime u okviru poglavlja Izvori sredstava za financiranje javnih cesta brišu se sljedeći izvori 2) cestarina za uporabu autoceste i objekta s naplatom (most, tunel, vijadukt i slično),  3) naknada za uporabu javnih cesta motornim i priključnim vozilima registriranim izvan Republike Hrvatske, i 4) naknada za izvanredni prijevoz,
 
U članku 87. ZC – regulira Visinu naknade briše se dio odredbi stavka 2.[3] koji se ne odnosi na utvrđivanje visine naknade (cestarine), nego se odnosi na sustav naplate cestarine, dajući ovlast HAC-u. Propisuje se da visinu cestarine utvrđuju Hrvatske autoceste d.o.o. uz suglasnost ministra pomorstva, prometa i infrastrukture, a da se za korištenje autoceste i cestovnog objekta na državnim cestama u koncesiji visina cestarine utvrđuje na način određen ugovorom o koncesiji.
 
Što se tiče županijskih i lokalnih cesta moramo naglasiti da se ovim Zakonom dopunjavaju mjerila za raspored sredstava za građenje i održavanje županijskih i lokalnih cesta na županijske uprave za ceste, koja raspoređuje ministar. Učlanku 92.u stavku 1. Zakona o cestama[4]–iza podstavka 5. dodaje se podstavak 6.- mjerilo »– prosječnog godišnjeg dnevnog prometa.«.
 
Zakonom se i sukladno direktivi EU propisuju obveze inspektora za ceste da nadziru sigurnost na TEM cestama i da nadziru odobravanja popusta u naplati cestarine.
 
Uz sve naprijed navedeno valja napomenuti i usklađivanje prekršajnih odredbi sa Zakonom o prekršajima te propisivanje kratkih rokova za donošenje podzakonskih akata Vlade i nadležnih tijela u području provedbe citiranoga Zakona.
 
Zaključne napomene – Iako naizgled nema bitnih promjena, jer je Zakon već usklađivan s EU direktivama, primjena zakona a i podzakonskih akata koji će se donijeti pokazat će kako će se promjene u regulativi cestovne infrastrukture odraziti na sve subjekte korisnike i davatelje usluga, napose u složenim odnosima izvanproračunskih korisnika i trgovačkih društava na razini države i područne (regionalne) samouprave.
 
Pripremila Maja Lukeš-Petrović  


[1] NN 54/2013. od 07.05 2013. Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.
[2] NN 143/2012
[3](2) Visinu cestarine i sustav naplate cestarine iz članka 86. stavka 1. točke 2. ZC utvrđuju Hrvatske autoceste d.o.o. uz suglasnost Vlade, a za javne ceste u koncesiji koncesionar pod uvjetima određenim ugovorom o koncesiji.  
 
[4](1) Sredstva za održavanje, rekonstrukciju i građenje županijskih i lokalnih cesta osiguravaju se dijelom iz naknade za financiranje građenja i održavanja javnih cesta iz članka 86. stavka 1. točke 11. ovoga Zakona, sukladno programu iz članka 21. ovoga Zakona i godišnjem planu iz članka 22. ovoga Zakona, a na temelju sljedećih mjerila:
– veličine mreže županijskih i lokalnih cesta,
– visine vlastitih izravnih prihoda županijskog društva za ceste iz članka 93. stavka 1. ovoga Zakona,
– ujednačavanja redovitog i izvanrednog održavanja županijskih i lokalnih cesta izraženo u postotku od standarda održavanja prema propisu iz članka 26. stavka 3. ovoga Zakona,
– stupnja izgrađenosti mreže županijskih i lokalnih cesta,
– stanja kolnika mreža županijskih i lokalnih cesta.