Ministar financija donio je obvezujuću Uputu o priznavanju, mjerenju i evidentiranju imovine u vlasništvu Republike Hrvatske (Uputa 2018.) kojom je dopunio Uputu istoga naziva iz 2013. (u predmetu dopisa stoji ažurirana Uputa). Državna riznica je Uputu 2018., uz popratni dopis, dostavila elektroničkom poštom jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave (dalje JLP(R)S) 25. siječnja 2018. uz zamolbu da je one dostave svim svojim proračunskim i izvanproračunskim korisnicima na obvezno postupanje.
Osnovna Uputa o priznavanju, mjerenju i evidentiranju imovine u vlasništvu Republike Hrvatske dostavljena je obveznicima primjene u studenom 2013. (dalje Uputa 2013.). Obveznici primjene dopunjene Upute 2018. kao i 2013. jesu svi proračunski i izvanproračunski korisnici državnog proračuna, proračunski i izvanproračunski korisnici proračuna JLP(R)S i JLP(R)S te ostali korisnici državne imovine. U nastavku dajemo bitne nepromijenjene odrednice iz Uputa kao i novine u Uputi 2018.
Pravni temelji Upute 2013. ali Upute 2018. istovjetni su – to su „ relevantne odredbe Zakona o upravljanju i raspolaganju imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske[1], Uredbe o Registru državne imovine[2] i Zakona o proračunu[3].“
Iako se naizgled radi o obvezujućoj uputi tehničkog karaktera, obveznici bi trebali, prema našem mišljenju, ne samo formalno provoditi Uputu 2018. već prije svega proučiti značajnu novost Upute 2018. iznesene u Uvodu. Naime u uvodu Upute 2018. izlaže se složenost projekta, svrha i cilj Registra državne imovine, iz koje proizlazi da su Upute samo instrument u „prijelaznoj fazi gdje financijsko izvještavanje o državnoj imovini nije u potpunosti odvojeno od poslovanja subjekta koji istom upravlja, odnosno koji je koristi“. Ističe se da je „krajnji cilj izgraditi i primijeniti integralni model upravljanja državnom imovinom, odnosno preuzimanje imovine od velikog broja sadašnjih titulara/upravitelja/korisnika s ciljem centralizacije upravljanja imovinom, čime bi se podaci u bilanci države generirali isključivo preko Registra državne imovine kao „podbilance“ bilance države. Računovodstvo, odnosno financijsko izvještavanje o državnoj imovini kao javnom kapitalu tada bi postalo u potpunosti odvojeno od financijskog izvještavanja o poslovanju subjekta, proračunskog ili izvanproračunskog korisnika, ali i JLP(R)S koja njome upravlja.“ Naime, prema Uputi, proračunski i izvanproračunski korisnici bilančno vode državnu imovinu čiji su vlasnici i/ili koja im je dana na korištenje, a podaci o državnoj imovini se u bilanci države dobivaju konsolidacijom bilanci proračunskih i izvanproračunskih korisnika državnog proračuna te konsolidiranih bilanci JLP(R)S.
Što se tiče odjeljka koji utvrđuje Obveznike primjene – u Uputi 2018. obveznici su ostali isti kao i prije – to su proračunski i izvanproračunski korisnici državnog proračuna, proračunski i izvanproračunski korisnici proračuna JLP(R)S, te ostali korisnici državne imovine. Novost ove faze procesa evidentiranja državne imovine, je da su proračunski i izvanproračunski korisnici, JLP(R)S i drugi korisnici državne imovine obvezni državnu imovinu koja im je dana na korištenje evidentirati u svojoj bilanci. Tako evidentirana državna imovina bit će iskazana u godišnjim financijskim izvještajima JLP(R)S, proračunskih i izvanproračunskih korisnika te će zatim biti iskazana u konsolidiranom financijskom izvještaju općeg proračuna. Uz to novost Upute 2018. je u sljedećem – budući da je državna imovina dana na korištenje JLPRS, proračunskim i izvanproračunskim korisnicima te ostalim korisnicima temeljem različitih pravnih osnova za korištenje imovine (knjižno vlasništvo, izvan knjižno vlasništvo, druga pravna osnova korištenja, bez dokumentirane pravne osnove) to su obveznici prije evidentiranja državne imovine u svojoj glavnoj knjizi dužni provjeriti s Ministarstvom državne imovine, koje im je imovinu dalo na korištenje, da li je navedena državna imovina već evidentirana u njihovoj glavnoj knjizi, kako bi se izbjeglo dvostruko iskazivanje iste imovine.
U odjeljku Obuhvat imovine u vlasništvu Republike Hrvatske, u obje Upute parafrazira se formulacija članka 61. Zakona o proračunu: „Državnu imovinu, sukladno članku 61. Zakona o proračunu čini financijska i nefinancijska imovina u vlasništvu države i JLPRS,“[4] s tim da se dalje iz navedenoga “slijedom strukture Računskog plana proračuna [5] podrazumijeva sadržaj ukupne državne imovine“. Po našem mišljenju odredba članka 61. navedenoga Zakona obuhvaća sadržaj imovine države ali i sadržaj imovine JLP(R)S izražen računovodstvenim terminima na odnosnim razinama, a ne samo obuhvat imovine u vlasništvu Republike Hrvatske, sve imajući na umu odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i posebnim propisima.
U odjeljku Usklađivanje knjigovodstvenog stanja sa stvarnim stanjem u obje Upute navodi se da su obveznici dužni svake godine provesti sveobuhvatni popis državne imovine kojom raspolažu/upravljaju, a neovisno o pravnoj osnovi korištenja te imovine i neovisno o svom pravnom statusu pridržavajući se članka 14. Pravilnika o proračunskom računovodstvu i Računskom planu, s tim da je prema stvarnom stanju potrebno uskladiti/ustrojiti analitičke evidencije i/ili pomoćne poslovne knjige o svim pojavnim oblicima imovine, a analitička knjigovodstva i evidencije imovine treba obvezno uskladiti s podacima u glavnoj knjizi. Uz spomenuto dodana je već prethodno navedena obveza JLP(R)S i njezinih korisnika te ostalih korisnika državne imovine, da prije evidentiranja državne imovine u svojoj glavnoj knjizi, provjere s Ministarstvom državne imovine je li navedena državna imovina već evidentirana u glavnoj knjizi tog Ministarstva, kako bi se izbjeglo dvostruko iskazivanje iste imovine.
U odjeljku Načela iskazivanja vrijednosti imovine nema promjena u odnosu na Uputu 2013. – državna imovina mora se iskazati vrijednosno; procjena vrijednosti provodi se po računovodstvenom načelu nastanka događaja uz primjenu metode povijesnog troška; neevidentirane imovinske čestice priznaju se prema načelima MRS-a za javni sektor i međunarodno prihvaćenoj dobroj praksi.
U odjeljku Procjene vrijednosti imovine, u iznosu pojedinačne vrijednosti od jedne kune (1 kn) dodane su pozicije Računskog plana gdje se imovina prikazuje i to 0113 Ostala prirodna materijalna imovina, 0212 Poslovni objekti i 0214 Ostali građevinski objekti.
U odjeljku Knjigovodstveno evidentiranje u računovodstvu proračuna nema promjena u odnosu na Uputu 2013. – za ustanovljene razlike nakon popisa i procjene vrijednosti imovine ažuriraju se analitičke evidencije i pomoćne knjige.
Pripremila Maja Lukeš-Petrović, dip.iur. i dipl. politolog
