Nije nimalo dvojbeno jesmo li suočeni sa situacijom koja je gotovo preko noći unijela prilično radikalne promjene, bez obzira govorimo li o utjecaju na privatnu ili profesionalnu dimenziju naših života. Svakodnevni rutinski odlasci u trgovinu i posjet najbližima pretvorili su se u logistički zahtjevan i pomno planirani pothvat, a neformalno i bezazleno druženje s prijateljima u trenutku nastanka ovog teksta predstavlja tek neku udaljenu mogućnost. Većina nas, stoga, svjesno ili podsvjesno svakoga dana očekuje novu objavu Stožera civilne zaštite u nadi da će epidemiološki podaci početi pokazivati silaznu putanju i da ćemo udahnuti malu dozu optimizma za povrat u neku izgubljenu svakodnevnicu u kojoj nisu postojale propusnice, maske, zabrane okupljanja, dezinfekcijska sredstva te dnevni indeksi o brojevima novozaraženih, umrlih i ozdravljenih osoba.

Međutim, uvažavajući sve navedene okolnosti, naši privatni i poslovni životi moraju funkcionirati i dalje se odvijati pa ćemo se u nastavku ukratko osvrnuti upravo na poslovnu dimenziju istih. Ne ulazeći u ekstenzivne analize i statističke pokazatelje stvarnog i očekivanog stanja, gotovo je neizbježno kako će najveće izazove u održivosti poslovanja, a posljedično i održivosti vlastite stvarne i poslovne egzistencije, imati upravo oni subjekti i djelatnosti kojima je mjerama Stožera civilne zaštite zabranjen ili znatno ograničen rad, dok će većina ostalih privatnopravnih subjekata na tržištu, kao i dio javnopravnih, morati aktivno prilagođavati svoje poslovanje i rad novonastalim situacijama i potrebama.

Utjecaj na poslovanje jedinica lokalne samouprave
U hitnom je postupku Hrvatski sabor na prijedlog Vlade Republike Hrvatske donio niz zakona koji bi trebali predstavljati mjere za pomoć gospodarstvu uslijed epidemije koronavirusa, od kojih će neke imati izravni ili neizravni utjecaj na prihode jedinica lokalne samouprave. Također, čini se da donositelji odluka u našim gradovima i općinama (sasvim opravdano) vrijedno i marljivo traže održive modalitete uštede kako bi premostili posljedice pretpostavljenog neizbježnog jaza između prihodovne i rashodovne strane proračuna svojih jedinica.
Međutim, iako je fokus šire stručne javnosti upravo na rezovima i uštedama, ne zaboravimo kako jedinice lokalne samouprave ne samo da moraju funkcionirati u vrijeme koronakrize u smislu obavljanja poslova u okviru upravnih područja zbog kojih su, uostalom, i ustrojene, već moraju administrativno, učinkovito i zakonito provesti sve mjere i aktivnosti koje su im stavljene u nadležnost uslijed novonastale situacije. Uzmemo li, nadalje, u obzir očekivanje da gradovi i općine budu generatori podrške očuvanju opstojnosti i razvoju gospodarstva na svom području, navedeno neće utjecati samo na rast obujma operativnih radnih zadataka u navedenom smislu, već će neizbježno implicirati i vrlo visoku razinu stručnosti i motiviranosti za te aktivnosti nadležnih službenika.
Naravno, navedeno ne isključuje kako unutar pojedinih jedinica postoje radni procesi i upravna područja u okviru kojih svakako može doći do zastoja aktivnosti i/ili izostanka potpune iskorištenosti kapaciteta određenih službenika i namještenika, tako da ova kriza može postati inicijalni okidač za poduzimanje određenih organizacijskih i ustrojstvenih promjena kod dijela naših gradova i općina.

Je li baš svim službenicima i radnicima smanjen obujam poslova?
Naprijed navedeno se osobito odnosi na rad i poslovanje nadležnih službenica i službenika po različitom upravnim područjima koji su, pored obavljanja svojih redovnih poslovnih zaduženja, poštujući pritom sva pravila, zakonitost i složenost takvih poslova, dužni operativno inkorporirati u poslovanje sve restrikcije i ograničenja koja se tiču osnovnog funkcioniranja gradova ili općina, ali i sve mjere koje se odnose na vrlo zahtjevno administriranje i provedbu različitih smanjenja, oslobođenja, zastoja i obustava gradskih prihoda. Dodamo li navedenome kako ad hoc doneseni normativni okvir ne sadrži jasne i nedvojbene odredbe o postupanju, već je uglavnom načelno sveden na ostvarivanje apstraktnog cilja koji se u bitnome odnosi na oslobođenje gospodarskih subjekata od javnih davanja, navedeni problem dobiva sasvim drugačiju, odnosno puno širu, dublju i složeniju dimenziju.
Primjera radi, navedimo promjene u području komunalnog gospodarstva, odnosno promjene koje se odnose na oslobađanje pravnih i fizičkih osoba, a o kojima je bilo i svakako će još biti govora kroz naše webinare i radionice (nadamo se uskoro i seminarima!). U navedenom smislu je prije svega potrebno jasno predvidjeti dinamiku i opseg čitavog procesa, a potom odabrati način na koji će se pristupiti predmetnim oslobođenjima. Obzirom da oslobođenje od komunalne naknade nije tema ovog članka, istaknut ćemo samo kako manjak informacija i izostanak uvažavanja šire slike u pogledu navedenog procesa, mogu dovesti do ozbiljnog narušavanja postojećeg stanja u pogledu zaduženja komunalne naknade. Površna i nepotpuna provedba pojedinačnih oslobođenja može nadalje izazvati nepotreban angažman svih raspoloživih administrativnih resursa te povećanje vjerojatnosti nastupa određenih nezakonitosti koje će s protekom vremena biti vrlo teško ili nemoguće zakonito otkloniti.
S druge strane, informirana i usuglašena metodologija postupanja od strane nadležnih kolegica i kolega u različitim ustrojstvenim jedinicama, koja prije svega uvažava organizacijsku, upravnopravnu i računovodstveno-financijsku dimenziju čitavog procesa, može dovesti do maksimalne učinkovitosti uz minimalni angažman ljudskih i tehničkih resursa te umanjiti eventualne margine za pogrešku u okviru istoga.

Izvršavanje obveza
Poslovanje gradova i općina uređeno je gotovo nepreglednim nizom materijalnopravnih propisa kojima su određena složena pravila rada i postupanja po različitim upravnim područjima, a u izvršavanju svojih javnopravnih ovlasti isti provode stotine i/ili tisuće različitih upravnih postupaka kojima se utvrđuju prava i obveze kako stranaka tako i donositelja upravnih akata.
Također, gradovi i općine kao pravne osobe stupaju u brojne obveznopravne odnose te o istima sklapaju ugovore koje stvaraju prava i obveze među ugovornim stranama. U ovom smislu ćemo napomenuti kako je načelo pacta sunt servanda (u doslovnom prijevodu: dogovori se moraju ispunjavati) jedno je od temeljnih načela ugovornog pa općenito i obveznog prava, a propuštanje ispunjavanja ugovornih obveza može posljedično uzrokovati brojne neželjene posljedice. O važnosti navedenoga govori i okolnost kako je dopunama Zakona o izvršavanju državnog proračuna (NN 117/19, 32/20 i 42/20), a radi osiguravanja kontinuiteta podmirivanja obveza tj. izvršavanja rashoda i izdataka s ciljem zadržavanja održivosti financiranja na cijelom području Republike Hrvatske, jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave omogućena isplata sredstava na ime beskamatnog zajma.

Zaključno promišljanje
Ozbiljne analize o stvarnom dosegu posljedica ove krize moći će se poduzeti tek po proteku određenog vremenskog razdoblja kada ćemo raspolagati referentnim podacima pogodnim za usporedbu u odnosu na stanje prije krize. Navedeno nikako ne znači kako ne bismo trebali pokušati predvidjeti što više relevantnih okolnosti s ciljem izbjegavanja i umanjenja predstojećih štetnih utjecaja na kvalitetu života i poslovanja svih privatnopravnih i javnopravnih subjekata u najširem smislu.
Cilj ovog članka je ukazati na neke okolnosti koje će, u želji da se postigne što brži reakcija na novonastalu situaciju, možda neopravdano biti zanemarene ili ignorirane. Prije svega, riječ je o činjenici kako određeni radnici i službenici, kao i određene javne službe ili privatnopravni subjekti, iako je nedvojbeno došlo do smanjenog obujma obavljanja nekih djelatnosti i poslova, u ovoj kriznoj situaciji daju maksimalan profesionalni, stručni i osobni doprinos kako bi se neki poslovni i životni procesi mogli odvijati što kvalitetnije i uz što manje smetnji. O naporima i angažmanu djelatnika raznih službi koje su izložene na prvoj liniji obrade protiv koronavirusa COVID-19 sasvim je opravdano već bilo govora kroz medije i javne istupe nadležnih i odgovornih osoba, ali ovim putem želimo upozoriti kako postoje i one kolegice i kolege unutar većine organizacija koje moraju brinuti o održavanju niza poslovnih organizacijskih struktura i procesa u ovim kriznim vremenima. Bez obzira je li njihova uloga odgovoriti na stotine pitanja u kontekstu zakonitosti organizacije rada od kuće, obračuna i isplate plaća radnicima i službenicima ili smanjenja materijalnih prava radnika i službenika, odnosno jesu li dužni donositi i zakonito provoditi opće i pojedinačne akte o nizu različitih apstraktno osmišljenih oslobođenja i obustava plaćanja javnih davanja i drugih obveza, želimo ukazati kako postoje poslovni subjekti, ljudi i službe koje možda ipak ne bi trebalo obuhvatiti često linearnim smanjenjem njihovih prihoda ili drugih materijalnih prava. Baš naprotiv.

Vedran Vukobrat, dipl. iur.