Vlada Republike Hrvatske krajem listopada o.g. donijela je Uredbu o izmjenama i dopunama Zakona o financiranju vodnoga gospodarstva[1]koja je od velikog značenja za javni sektor te pravne i fizičke osobe-korisnike i davatelje usluga.

Predmet Uredbe je osiguravanje kontinuiteta primjene dosadašnjeg načina obračunavanja naknada za korištenje voda do stjecanja uvjeta za primjenu novih rješenja i sprečavanja udara na standard obveznika te prilagodbe odnosa izvora namjenskih prihoda za financiranje vodnog gospodarstva u RH i njihova integracije radi usklađivanja s politikom EU direktive. U nastavku dajemo bitne odredbe nove Uredbe:

1. Novom Uredbom (čl.1.) utvrđuje se nova namjena za korištenje prihoda od vodnoga doprinosa (čl.1.) za financiranje gradnje građevina za navodnjavanje koje su u vlasništvu županija. Do sada se to financiralo iz državnog i županijskih proračuna, (najvećim dijelom iz državnog proračuna) ali kako proračunska sredstva nisu dostatna za provedbu projekata u okviru Nacionalnog projekta navodnjavanja i gospodarenja poljoprivrednim zemljištem i vodama u RH, to je Uredbom propisano da se financiranje spomenute namjene provodi i iz sredstava vodnih naknada, tj. iz vodnoga doprinosa. Također, predviđeno je da se iz navedenog doprinosa financiraju i namjene iz članka 21. citiranoga Zakona koje se odnose na gradnju regulacijskih i zaštitnih vodnih građevina, provedbu preventivne, redovite i izvanredne obrane od poplava, gradnju građevina za osnovnu melioracijsku odvodnju i ostalih namjena (naknada za uređenje voda)[2].

2. Novom Uredbom utvrđuje se nova  namjena korištenja prihoda od naknade za uređenje voda (čl.2.).Propisuje se da se iz navedenog prihoda i iz prihoda od vodnog doprinosa (čl.1.) financira i gradnja i održavanje građevina za detaljnu melioracijsku odvodnju odnosno financira gradnja građevina urbane oborinske odvodnje (akumulacije, retencije i obodni kanali) kada je sposobnost izgrađenih građevina urbane oborinske odvodnje ili postojećih vodotoka takva da ne može prihvatiti višak oborinskih voda, kao i uklanjanje riječnog nanosa u pomorskom dobru.Navedeno rješenje uzrokovano je ekstremnim  hidrološkim prilikama i nedostatnim prihodima od naknade za melioracijsku odvodnju (iz županijskih proračuna) – i od komunalne naknade (iz gradskih/općinskih proračuna) kako bi se omogućile funkcionalne sposobnosti sustava obrane od poplava i osnovne melioracijske odvodnje.

3. Novom Uredbom  provodi se i spajanje , integracija namjena korištenja  naknade za korištenje voda i naknade za zaštitu voda iz čl.28. i čl.37. citiranoga Zakona kako bi se:uskladili prihodi s potrebama u investicijskom razdoblju 2014.-2023., osiguralo pokriće dijela nacionalnih sredstava za financiranje vodnokomunalnih projekata čime se maksimizira povlačenje sredstava fondova EU i prilagođava namjena vodnih naknada primjeni načela povrata troškova od vodnih usluga uključujući troškove okoliša i resursa iz Okvirne direktive o vodama. Mogućnost povlačenja sredstava iz fondova EU na nacionalnoj razini procjenjuje se na prosječnih 65% investicijske vrijednosti projekta. Financiranje sredstvima EU obavezno prati sufinanciranje nacionalnim sredstvima od 35%[3] .

Naime, prema postojećoj zakonskoj regulativi korištenje obje naknade ograničeno je i to: naknade za korištenje voda na – financiranje gradnje građevina javne vodoopskrbe(između ostalog), a naknade za zaštitu voda- za financiranje gradnje građevina javne odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda (između ostalog). Procjene ukazuju na neusklađenost ostvarenja prihoda u odnosu na obveze[4].

  • a) Novom Uredbom(čl.3.) omogućava se korištenje prihoda od naknade za korištenje voda, uz postojeće namjene i za financiranje gradnje svih građevina javne vodoopskrbe i njihovih priključaka, nabave opreme za pružanje vodnih usluga, te za namjene iz članka 37.st.1. Zakona
  • b) Novom uredbom (čl.4.) omogućava se korištenje prihoda od naknade za zaštitu voda, uz postojeće namjene i za financiranje gradnje svih građevina javne odvodnje otpadnih voda uključujući i priključke te za namjene iz članka 28.st. 1. Zakona.

4. Zakonom o financiranju vodnog gospodarstva iz 2009. [5] utvrđen je novi način obračuna naknade za korištenje voda tako da se naknada obračunava na količine  vode zahvaćene na izvorištima  i drugim vodozahvatima, a kao obveznik naknade određen je isporučitelj vodnih usluga.

Međutim, u prijelaznim odredbama (čl.95.) Zakona bio je utvrđen rok od 5 godina za primjenu novog načina obračuna[6], a naknada za korištenje voda  nastavila se obračunavati i naplaćivati na isporučene količine vode krajnjim korisnicima do zakonskog roka, s tim da je Uredbom o izmjeni Zakona o financiranju vodnog gospodarstva iz 2014. rok za primjenu Zakonom propisanog novog načina utvrđivanja naknade za korištenje vode produljen do 1.siječnja 2016[7].
U novoj Uredbi ocijenjeno je da do tog roka neće biti ispunjeni uvjeti za primjenu novih odredbi (jer se isporučitelji vodnih usluga nisu osposobili niti osigurali financijska sredstva za saniranje gubitaka vode u mreži) to bi  primjena  novoga modela obračuna naknade za korištenje voda po zahvaćenim, a ne po isporučenim količinama vode, dovela do značajnih poskupljena vode,a  cilj (sanacija gubitaka) ne bi bio ostvaren, dok bi korisnici vodnih usluga bili opterećeni razlikom u cijeni vodnih usluga između zahvaćene i isporučene vode, a došla bi u pitanje i financijska stabilnost isporučitelja vodnih usluga.
Stoga je novom Uredbom (čl.5.) produljen rok iz čl.95. citiranoga Zakona do 1.siječnja 2017. tj. nastavlja se primjena dosadašnjeg način obračuna  naknade , dok se ne steknu uvjeti ili dok se ne predloži pravičniji model obračuna (s eventualnom izmjenom obveznika i osnovice).
Napominjemo da je stupanjem na snagu ove Uredbe osmog dana od dana objave (7.11.o.g.)  prestala važiti Uredba o izmjeni Zakona o financiranju vodnoga gospodarstva iz 2014.godine.

Zaključne napomene : Iskustva iz poplava ove i prethodnih godina te preuzete obveze svih sudionika uključenih u sustav financiranja  vodnog gospodarstva prema citiranom Zakonu i ovoj Uredbi u odnosu na obveze iz EU Direktive i stanja u području voda, ukazuju na velike teškoće na nacionalnoj ali i na lokalnoj i regionalnoj razini koje su zasad odgođene, ali koje nas očekuju, unatoč integracije prihoda od vodnih naknada, a sve zbog nerazriješenih odnosa i složenog stanja u gospodarstvu i socijalnoj situaciji u društvu.

Priredila Maja Lukeš-Petrović, dipl.iur i dipl.politolog

 


[1] Narodne novine 119/2015 od 30.10 2015.
[2] Čl.12. Prihod od vodnoga doprinosa koristi se za:  gradnju građevina za navodnjavanje u vlasništvu županija,i
i za  namjene iz članka 21. stavka 1. ovoga Zakona (za provedbu preventivne, redovite i izvanredne obrane od poplava,  gradnju regulacijskih i zaštitnih vodnih građevina, gradnju građevina za osnovnu melioracijsku odvodnju,  gradnju mješovitih melioracijskih građevina kojima upravljaju Hrvatske vode i gradnju i održavanje građevina za detaljnu melioracijsku odvodnju,  uklanjanje riječnog nanosa u pomorskom dobru, financiranje gradnje građevina urbane oborinske odvodnje (akumulacije, retencije i obodni kanali) kada je prijemna sposobnost izgrađenih građevina urbane oborinske odvodnje ili postojećih vodotoka nedostatna primiti višak oborinskih voda i« podmirenje troškova pripremnih i pravnih radnji radi upisa javnoga vodnog dobra u zemljišne knjige i katastar, te kupnje i izvlaštenja nekretnina u korist javnoga vodnog dobra.).
I dalje u članku 21. ostaje odredba da proračunima općina i gradova pripada iznos od 8 % vodnoga doprinosa naplaćenoga na njihovom području, koji im Hrvatske vode trebaju jednom mjesečno doznačavati, a oni koristiti za građenje i rekonstrukciju građevina oborinske odvodnje u njihovom vlasništvu.
[3] od travnja 2014. visina naknade za korištenje voda iznosi 2,85 kn/m3 isporučene vode, prihod je Hrvatskih voda, a služi za financiranje provedbe vodno-komunalnih direktiva.
[4] U Uredbi se procjenjuje ostvariti priljev prihoda: a) od naknade za korištenje voda oko 70% prihoda (npr. 625 mil.kn u 2014.), b) od naknade za zaštitu voda oko 30% prihoda (npr. 285 mil.kn.u 2014.), dok su potrebe u planiranim ulaganjima u preuzete obveze po EU direktivama:  23 % ulaganja u javnu vodoopskrbu, 77% ulaganja u javnu odvodnju i pročišćavanje otpadnih voda
[5] Narodne novine , br.153/09
[6] s ciljem uvođenja IWA ( Međunarodna udruga za vode) metodologije za definiranje i smanjivanje gubitaka vode u sustavima javne vodoopskrbe, uključujući i uvođenje telemetrijskog nadzora zahvaćenih količina vode
[7] Narodne novine, br. 154/14